SVETICA · DJEVICA
Sveta Odrada od Balena
- Spomendan
- 3. studenoga
- Razdoblje
- 11. stoljeće
- Smrt
- 1100.
Život
Sveta Odrada živjela je u jedanaestom stoljeću u Flandriji, u plemićkoj i bogatoj obitelji. Od rane mladosti njezino je srce bilo obuzeto čistom ljubavlju prema Kristu, te je prezrela raskoš i ispraznosti svijeta kako bi živjela u neporočnosti i skromnosti. Još kao djevojčica zavjetovala je svoje djevičanstvo Gospodinu, provodeći sate u molitvi i služenju potrebitima.
Nakon majčine smrti Odrada se suočila s teškim kušnjama u vlastitom domu. Njezina maćeha nije imala razumijevanja za njezinu pobožnost te ju je obasipala prijekorima, ponižavala i nametala joj najteže kućne poslove, nastojeći slomiti njezinu vjernost Kristu. Odrada je sve te uvrjede podnosila s nadnaravnim strpljenjem, blagošću i šutnjom, gledajući u svojim patnjama udioništvo u Kristovoj muci. Kad su je htjeli prisiliti na udaju, ostala je nepokolebljiva u svojoj odluci da pripada samo nebeskom Zaručniku. Svojim svetim primjerom, milosrđem prema siromasima i postojanošću u vjeri posvetila je čitav svoj kraj. Preminula je u cvijetu mladosti, preporučivši svoju čistu dušu Bogu, a njezino tijelo položeno je na počinak u Alemu.
Čuda
Svetu Odradu Gospodin je proslavio čudesnim znakovima već za njezina života. Predaja svjedoči o čudu s konjem: kada joj je bilo uskraćeno prijevozno sredstvo da pođe u crkvu na svetu misu, divlji je konj pred njom mirno kleknuo i dopustio joj da ga zajaše, odnijevši je ravno do Božjega hrama. Također, na njezinu se molitvu događalo da je u trenucima suše potekao izvor svježe vode. Nakon njezina preminuća na njezinu su se grobu događala mnoga ozdravljenja, osobito kod onih koji su patili od očnih bolesti i groznice.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svete Odrade slavi se 3. studenoga. Njezino se štovanje osobito razvilo u Flandriji i Brabantu, a mjesto Alem postalo je cilj mnogih pobožnih hodočasnika. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao mlada djevica plemenita roda, često s krunom na glavi, držeći križ, ljiljan kao simbol čistoće ili u pratnji pitomoga konja. Vjernici joj se utječu u obiteljskim nesuglasicama i zlostavljanjima te za očuvanje kreposti čistoće.
Isti dan, 3. studenoga, slave se i
- Blažena Alpaida od Cudota, djevica i pustinjakinja 13. stoljeće
- Sveta Ida od Toggenburga, pustinjakinja 13. stoljeće
- Sveta Silvija Rimska, majka svetog Grgura Velikoga 6. stoljeće
- Sveti Berard od Marsija, biskup 12. stoljeće
- Sveti Ermengaud od Urgella, biskup 11. stoljeće
- Sveti Gwenhael od Landévenneca, opat 6. stoljeće
- Sveti Libertin od Agrigenta, biskup i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Martin de Porres, redovnik 17. stoljeće
- Sveti Papul, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Pirmin od Reichenaua, biskup i opat 8. stoljeće
- Blaženi Šimun Balacchi, redovnik 14. stoljeće
- Sveti German, Teofil i Ćiril, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Joanikije Veliki, redovnik 9. stoljeće
- Sveti Petar Franjo Néron, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Valentin, prezbiter, i Hilarije, đakon, mučenici 4. stoljeće