SVETAC · BISKUP
Sveti Osmund od Salisburyja
- Spomendan
- 4. prosinca
- Razdoblje
- 11. stoljeće
- Smrt
- 1099.
Život
Sveti Osmund potječe iz plemićke normanske obitelji; prema staroj predaji bio je sin grofa Henrika od Séeza i Izabele, kćeri normanskoga vojvode Roberta. U Englesku je prešao sa svojim ujakom, kraljem Vilimom Osvajačem, kojemu je služio kao vjeran i mudar savjetnik te obnašao visoku službu kraljevskoga kancelara. Zbog svoje pravednosti i sposobnosti bio je jedan od glavnih povjerenika zaduženih za sastavljanje znamenite zemaljske knjige Domesday Book.
Iako je bio uključen u važne državne poslove, Osmundovo je srce težilo duhovnim stvarnostima. Po želji kralja i s ovlaštenjem pape Grgura VII., nadbiskup Lanfranc posvetio ga je 1078. godine za biskupa Saruma. Njegova se biskupija prostirala kroz pokrajine Dorset, Wiltshire i Berkshire, sa sjedištem u utvrđenom Starom Sarumu. Tamo je podigao velebnu katedralu posvećenu 5. travnja 1092. godine. Uredio je katedralni kaptol sastavljen od trideset i dva kanonika te postavio dekana, precentora, kancelara i rizničara, dajući im zadaću da dostojanstveno obavljaju bogoslužje, pružaju duhovni savjet biskupu i naviještaju Evanđelje po okolnim krajevima. Ustanovio je i katedralnu školu za odgoj svećenika.
Njegovo najtrajnije djelo bilo je oblikovanje bogoslužnog obreda poznatoga kao Sarumski obred. Uskladio je i uredio liturgijske knjige, časoslov, misni red i kalendar, što je unijelo uzvišeni red i sklad u crkveni život. Taj se obred ubrzo proširio po Engleskoj, Walesu, Irskoj i Škotskoj. Unatoč visokom položaju, Osmund se odlikovao iznimnom čistoćom srca, strogošću prema samome sebi, nenavezanošću na zemaljska dobra i velikom ljubavlju prema knjigama, koje je i sam kao biskup prepisivao i uvezivao za katedralnu knjižnicu. U sporu oko investiture isprva je stajao uz kralja, no uvidjevši pravednost crkvene slobode, ponizno je pao na koljena pred svetim Anselmom Canterburyjskim i zatražio oproštenje. Preminuo je u noći 3. prosinca 1099. godine.
Čuda
Sveti Osmund gajio je duboko štovanje prema svetom Aldhelmu, svome drevnom predšasniku na biskupskoj stolici. Kada su Aldhelmove moći prenošene u Malmesbury, Osmund je predvodio slavlje i od opata Warina primio kost lijeve ruke svetoga biskupa. Čuvajući tu relikviju u Sarumu s velikom pobožnošću i vjerom, po njoj su se, na Osmundovu molitvu, dogodila brojna čudesa i ozdravljenja bolesnika. Brojna čudesna uslišanja i ozdravljenja događala su se kroz stoljeća i na grobu samoga svetog Osmunda, kamo su se vjernici s pouzdanjem utjecali u raznim nevoljama.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Osmunda slavi se 4. prosinca. Papa Kalist III. svečano ga je proglasio svetim 1. siječnja 1457. godine. Njegovi zemni ostaci svečano su 23. srpnja 1457. godine preneseni iz Staroga Saruma u novu katedralu u Salisburyju, u kapelu Blažene Djevice Marije. Papa Siksto IV. udijelio je 1472. godine poseban oprost vjernicima koji na njegov blagdan pohode katedralu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu, s mitrom i biskupskim štapom, često držeći u ruci knjigu ili model katedrale. Vjernici ga zazivaju kao zaštitnika u očnim bolestima, paralizi i duševnim tjeskobama.
Isti dan, 4. prosinca, slave se i
- Blaženi Adolf Kolping, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Franjo Gálvez i Jeronim de Angelis, prezbiteri, i Šimun Yempo, mučenici 17. stoljeće
- Sveta Barbara Nikomedijska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Anon II. od Kölna, biskup 11. stoljeće
- Sveti Aper od Viennea, prezbiter 7. stoljeće
- Sveti Bernard degli Uberti, biskup 12. stoljeće
- Sveti Heraklo Aleksandrijski, biskup 3. stoljeće
- Sveti Ivan Damaščanski, prezbiter i crkveni naučitelj 8. stoljeće
- Sveti Sigiramn (Cyran), opat 7. stoljeće
- Sveti Sola od Husena, prezbiter i pustinjak 8. stoljeće
- Blaženi Petar Pectinarius iz Siene, trećoredac 13. stoljeće
- Sveta Ada od Le Mansa, opatica 7. stoljeće
- Sveti Feliks od Bologne, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Calabria, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Ivan Čudotvorac iz Polibota, biskup 9. stoljeće
- Sveti Meletije od Sevastopola, biskup 4. stoljeće