Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 11. stoljeće › Životopisi › Sveti Teobald iz Provinsa

Sveti Teobald iz Provinsa
Klikni za povećanje
×
Sveti Teobald iz Provinsa
Sveti Teobald iz Provinsa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I PUSTINJAK

Sveti Teobald iz Provinsa

Spomendan
30. lipnja
Razdoblje
11. stoljeće
Smrt
1066.

Život

Sveti Teobald rođen je 1017. godine u Provinsu u francuskoj pokrajini Šampanji, u uglednoj grofovskoj obitelji. Premda mu je rođenjem bila namijenjena sjajna vojnička ili dvorska karijera, njegovo je srce težilo za višnjim stvarima. Godine 1054., bez znanja svojih roditelja, napustio je dvor i zajedno s vjernim prijateljem Valterom odlučio se za siromašan pustinjački život. Povukli su se najprije u šume Ardena, a potom u okolicu Triera, zarađujući za kruh teškim fizičkim radom u rudnicima i ugljenarstvu.

Želja za još tješnjim sjedinjenjem s Kristom potaknula ih je na naporna hodočašća; pješice su pošli u Santiago de Compostelu u Španjolskoj, a zatim na grobove apostola u Rim. Kada su se preko Mletaka namjeravali uputiti u Svetu zemlju, Valteru je ponestalo snage. Zato su se nastanili u divljoj osami pokraj Salaniga u biskupiji Vicenza. Nakon dvije godine Valter je preminuo, a oko Teobalda su se stali okupljati brojni učenici željni duhovnoga vodstva.

Mjesni biskup prepoznao je njegovu svetost i zaredio ga za svećenika. Teobaldova majka, doznavši gdje joj se nalazi sin, posjetila ga je i odlučila ostati pod njegovim duhovnim vodstvom do kraja života. Pred samu smrt stupio je u red kamaldoljana, preminuvši u Gospodinu 30. lipnja 1066. godine.

Čuda

Još za života i neposredno nakon smrti svetoga Teobalda zabilježena su brojna čuda. Njegovom su molitvom ozdravljali bolesnici, oslobađali se opsjednuti i smirivale prirodne nepogode. Hodočasnici koji su s vjerom dolazili na njegov grob u Salanigu svjedočili su o trenutnim uslišanjima i primanju tjelesnog i duhovnog zdravlja.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Aleksandar II. dopustio je javno štovanje svetoga Teobalda, čiji se spomendan slavi 30. lipnja. Njegovo se štovanje brzo proširilo po Italiji, Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu. Sveti Teobald se osobito časti kao zaštitnik ugljenara, radnika, putnika i hodočasnika. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u pustinjačkoj haljini ili redovničkom habitu kamaldoljana, često s hodočasničkim štapom i knjigom.

Isti dan, 30. lipnja, slave se i