Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 11. stoljeće › Životopisi › Sveti Petar Damjani

Sveti Petar Damjani
Klikni za povećanje
×
Sveti Petar Damjani
Sveti Petar Damjani. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Petar Damjani

Spomendan
21. veljače
Razdoblje
11. stoljeće
Smrt
1072.

Život

Sveti Petar Damjani rodio se u Ravenni 1007. godine kao najmlađe dijete u brojnoj i siromašnoj plemićkoj obitelji. Rano je ostao siroče bez oca i majke, pa ga je prihvatio stariji brat koji je s njim grubo postupao i tjerao ga da čuva svinje. Drugi brat, Damjan, arhiprezbiter u Ravenni, smilovao se nad dječakom i omogućio mu školovanje, a Petar je iz zahvalnosti uzeo njegovo ime uz svoje. Pokazao je izvanrednu bistrinu uma te je studirao u Ravenni, Faenzi i na sveučilištu u Parmi, gdje je već oko dvadeset i pete godine postao glasovit i cijenjen učitelj.

Zgrožen sablaznima i rasijanošću svjetovnoga života, odlučio se povući iz svijeta. Godine 1035. stupio je u strogu pustinjačku zajednicu Fonte Avellana na obroncima Apenina. Ondje se predao najstrožoj pokori, postu i molitvi, a nakon oporavka od bolesti počeo je poučavati subraću u Svetom pismu. Godine 1043. postao je prior Fonte Avellane i tu službu zadržao sve do smrti. Utemeljio je brojne nove isposnice, uveo strogu pokorničku praksu i mudru redovničku stegu.

Iako je ljubio samotnički život, Petar Damjani neumorno se borio za obnovu Crkve u teškim vremenima, napose protiv simonije i razvratnosti klera. Napisao je potresno djelo Gomorijanska knjiga (Liber Gomorrhianus) upućeno papi svetom Lavu IX., razotkrivajući moralni pad svoga doba. Papa Stjepan X. imenovao ga je 1057. godine pod prijetnjom izopćenja kardinalom i biskupom Ostije. Kao papinski legat odlazio je u Milano, Njemačku i Francusku, uspješno rješavajući teške sukobe, suzbijajući raskole i vraćajući kler na put čistoće i poslušnosti Rimskoj Crkvi. Pomirio je stanovnike Ravenne sa Svetom Stolicom. Na povratku iz Ravenne obolio je od teške groznice u samostanu Santa Maria degli Angeli kod Faenze. Nakon što je naložio da se izmoli noćna služba pred blagdan Katedre svetoga Petra u Antiohiji, preminuo je 21. veljače 1072. godine.

Čuda

Tijekom teške bolesti u Fonte Avellani 1057. godine, kada je ležao na samrti u neopisivim bolovima, Petar je nakon sedam tjedana trpljenja iznenada i potpuno ozdravio, prepoznavši u tom čudesnom oporavku Božji zahvat za daljnju službu Crkvi. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu događala mnoga čudesna ozdravljenja, pa su vjernici odmah počeli častiti njegove svete ostatke.

Štovanje i zaštitništvo

Njegovo tijelo počiva u posebnoj kapeli u katedrali u Faenzi. Papa Lav XII. proglasio ga je 1823. godine crkvenim naučiteljem i proširio njegov blagdan na čitavu Crkvu. Njegov se spomendan slavi 21. veljače. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u kardinalskom ruhu s pokorničkom disciplinom (bičem) u ruci, ili kao hodočasnik s papinskom bulom koja podsjeća na njegova brojna legatska poslanstva.

Isti dan, 21. veljače, slave se i