Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 11. stoljeće › Životopisi › Blaženi Viktor III.

BLAŽENIK · PAPA

Blaženi Viktor III.

Spomendan
16. rujna
Razdoblje
11. stoljeće

Život

Blaženi Viktor III., rođen kao Dauferije oko 1027. godine u kneževskoj obitelji u Beneventu, od mladosti je težio za monaškim pozivom. Nakon što mu je otac poginuo u borbi s Normanima, pobjegao je od ugovorenoga braka te je nakon mnogih protivljenja obitelji stupio u samostan svete Sofije u Beneventu, uzevši ime Deziderije. Željan strože askeze, boravio je na Tremitima i u pustoši Majelle, a papa sveti Lav IX. prepoznao je njegove sposobnosti i povjerio mu pregovore s Normanima. Godine 1055. Deziderije je stupio u zajednicu Monte Cassina, a krajem 1057. godine redovnici su ga jednoglasno izabrali za opata. Papa Nikola II. posvetio ga je za kardinala prezbitera.

Kao opat Monte Cassina, Deziderije je postao jedan od najvećih obnovitelja te slavne opatije. Punih trideset godina mudro je upravljao samostanom, koji je pod njegovim vodstvom narastao na dvije stotine redovnika. Iz temelja je obnovio crkvu i samostanske zgrade, otvorio prepisivačku školu u kojoj su prepisana nebrojena djela crkvenih otaca i klasičnih pisaca te podigao veličanstvenu baziliku koju je 1071. posvetio papa Aleksandar II.. Imao je izniman utjecaj na normanske vladare, posredujući u sklapanju mira i dovodeći ih u savez sa Svetom Stolicom. Bio je blizak suradnik pape svetoga Grgura VII., premda je uvijek težio blažim, miroljubivim rješenjima sukoba. Kada je Grgur VII. 1085. godine umirao u Salernu, označio je Deziderija kao najprikladnijega nasljednika.

Deziderije je uporno odbijao papinsku čast i bježao pred njom. Tek su ga pod pritiskom na Duhove, 24. svibnja 1086., kardinali na silu odvukli u crkvu svete Lucije i obukli mu papinsko ruho pod imenom Viktor III.. Četiri dana poslije morao je napustiti Rim pred carskim pristalicama te je u Terracini odložio insignije i povukao se na Monte Cassino. Tek na sinodi u Capui u proljeće 1087. popustio je molbama klera i normanskih knezova. Posvećen je i ustoličen u bazilici svetoga Petra 9. svibnja 1087. godine, nakon što su Normani protjerali carskoga protupapu. U kolovozu iste godine održao je sabor u Beneventu potvrđujući crkvene reforme protiv laičke investiture. Teško bolestan, dao se prenijeti na Monte Cassino, gdje je odredio svoga nasljednika u opatiji i predložio kardinala Oda (budućega Urbana II.) za papu. Preminuo je u miru u samostanu Monte Cassino 16. rujna 1087. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blaženoga Viktora III. započelo je ubrzo nakon njegove smrti, a papa Benedikt XIII. službeno je odobrio slavljenje njegova spomendana 1727. godine. Spomendan mu se slavi 16. rujna. Njegovo tijelo počiva u crkvi opatije Monte Cassino. U umjetnosti se prikazuje u papinskom ruhu s tijarom, držeći u ruci knjigu svojih Dijaloga ili maketu bazilike Monte Cassina.

Isti dan, 16. rujna, slave se i