Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Martin Cid

Blaženi Martin Cid
Klikni za povećanje
×
Blaženi Martin Cid
Blaženi Martin Cid. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · OPAT

Blaženi Martin Cid

Spomendan
7. listopada
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1203.

Život

Blaženi Martin Cid rođen je u 12. stoljeću na području Leonskoga kraljevstva u Španjolskoj. Od rane mladosti osjetio je neodoljiv Božji poziv na monaško posvećenje u tišini i evanđeoskom siromaštvu.

Svoj monaški put započeo je u samoći, a uz velikodušnu potporu leonskoga i kastiljskoga kralja Alfonsa VII. utemeljio je zajednicu redovnika u mjestu zvanom Peleas (poznatom i kao Bellofonte ili Bellus Fons) nedaleko od Zamore. Vođen željom za strogim nasljedovanjem Pravila svetoga Benedikta u njegovoj izvornoj čistoći, Martin je svoju mladu zajednicu pridružio Cistercitskom redu. Ta je ustanova time postala jedna od najranijih cistercitskih naseobina na tlu Španjolske.

Zajednica se ubrzo preselila na obližnje plodnije i mirnije mjesto Valparaíso (Santa María de Valparaíso, Vallis Paradisi), gdje se pod Martinovim vodstvom razvila u znamenitu i procvalu cistercitsku opatiju. Martin je upravljao samostanom kao prvi opat, pokazujući izvanrednu očinsku mudrost, poniznost i ljubav. Braći je prednjačio u neprekidnoj molitvi, strogom postu, manualnom radu i vjernom obdržavanju monaške stege. Osobito se istaknuo djelotvornom ljubavlju prema siromasima, gladnima i hodočasnicima koji su prolazili tim krajem, pružajući svakom putniku utočište i kruh. Nakon svetoga života provedena u skrovitosti pred Bogom, blaženi je Martin Cid preminuo u Gospodinu u svojoj opatiji u Valparaísu u 12. stoljeću, a predaja kao godinu njegova preminuća bilježi 1152. godinu.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Martina Cida 7. listopada, kako stoji zabilježeno u Rimskom martirologiju, gdje se spominje kao utemeljitelj samostana Bellofonte koji je pridružio cistercitskom redu. Njegovo se štovanje od pamtivijeka njeguje u cistercitskoj redovničkoj obitelji i u španjolskim biskupijama leonskoga kraja. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u bijelom cistercitskom habitu sa škapularom, držeći u ruci opatski štap i knjigu Pravila svetoga Benedikta, često uz prikaz samostana ili u molitvi za siromahe i putnike. Časti se kao svijetli uzor cistercitskoga monaštva, graditelj redovničkoga mira i zaštitnik siromašnih putnika.

Isti dan, 7. listopada, slave se i