Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Obicije iz Niarda

Sveti Obicije iz Niarda
Klikni za povećanje
×
Sveti Obicije iz Niarda
Sveti Obicije iz Niarda. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · VITEZ I POKORNIK

Sveti Obicije iz Niarda

Spomendan
6. prosinca
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1204.

Život

Sveti Obicije se rodio oko 1150. godine u mjestu Niardo, u dolini Valcamonica na području talijanske pokrajine Brescije. Potjecao je iz ugledne plemićke obitelji; njegov otac Graziadeo bio je mjesni vitez i upravitelj doline. Od rane mladosti Obicije je bio odgajan u vojničkim vještinama, no istodobno je gajio iskrenu pobožnost, osobito prema svetoj Margareti mučenici, čiji je lik nosio i na svom ratničkom oklopu. Kao odrastao čovjek preuzeo je viteški stalež i stupio u brak s groficom Inglissendom Porro, s kojom je dobio četvero djece: Jakova, Bertu, Margaretu i Mafeja. Kao hrabar vitez sudjelovao je u čestim sukobima i bitkama između gradova Brescije i Cremone.

Prijelomni trenutak u njegovu životu dogodio se 7. srpnja 1191. godine u žestokoj bitki kod Rudiana na rijeci Oglio. Vodeći vojnike u juriš preko drvenoga mosta, most je pod golemim teretom oklopljenih ratnika i konja popustio i srušio se u rijeku. Obicije je ostao prikliješten pod teškim gredama i oklopom na dnu vode. Dok se borio za život, doživio je potresno viđenje pakla i vječnih muka koje pogađaju nepokajane grešnike, vidjevši kako duše padaju u propast gusto poput snježnih pahulja. Čudesno spašen iz vode posredovanjem jednog prolaznika, shvatio je to kao izravan Božji poziv na korjenito obraćenje.

Vrativši se kući, Obicije je odlučio zauvijek ostaviti mač i ispraznosti ovoga svijeta. Njegova nepokolebljiva vjera i predanost Kristu potaknule su i njegovu obitelj, pa su kasnije njegova kći Margareta i sin Mafej također izabrali posvećeni redovnički život. Obicije je svoja dobra velikodušno darovao za javnu korist i ublažavanje siromaštva, odjenuo pokorničko odijelo te se uputio na hodočašća diljem sjeverne Italije. Oko 1197. godine primljen je kao ponizni oblat u ženski benediktinski samostan svete Julije u Bresciji. Ondje je proveo posljednje godine života u potpunom siromaštvu, strogom postu i neprestanoj molitvi, obavljajući najteže i najponiznije poslove za potrebe samostana i dijeleći milostinju siromasima. Sveti pokornik preminuo je u Gospodinu na goloj zemlji 6. prosinca 1204. godine u samostanu svete Julije.

Čuda

Gospodin je proslavio svoga vjernog slugu čudesnim znakovima nakon njegova prijelaza u vječnost. Godine 1498. iz kamene rake u kojoj su počivale njegove svete moći u samostanu svete Julije počela je čudesno izvirati bistra voda. Kada su njegove kosti svečano prenesene pod oltar iste crkve, taj se isti čudesni izvor milosti ponovio i 1553. godine, što je potvrdilo njegovu nebesku proslavu i potaknulo mnoge bolesnike na traženje njegova zagovora.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Obicije svečano je uvršten u popis svetaca u jubilejskoj godini 1600. odlukom Svete Stolice. Njegov spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 6. prosinca. Slavni slikar Romanino ovjekovječio je njegov život ciklusom fresaka u bazilici svetog Spasitelja u Bresciji. Kada je samostan svete Julije zatvoren krajem osamnaestog stoljeća, žitelji njegova rodnog Niarda zatražili su i dobili moći svoga sveca, koje se i danas s velikim poštovanjem čuvaju u glavnom oltaru tamošnje župne crkve. U Niardu se svake godine prve nedjelje u svibnju održava velika svečanost u njegovu čast, u kojoj počasna straža prati nošenje njegovih moći.

Isti dan, 6. prosinca, slave se i