BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Gvala Roniis iz Bergama
- Spomendan
- 3. rujna
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Blaženi Gvala Roniis (Guala de Roniis) rođen je oko 1180. godine u Bergamu u uglednoj plemićkoj obitelji. Odgojen u vjeri, stekao je izvrsnu naobrazbu. Kada je 1219. godine u Bergamu čuo propovijedati svetoga Dominika, ostao je toliko zadivljen njegovom svetošću i evanđeoskim idealom da je među prvima zatražio prijem u novoosnovani Red propovjednika. Habit je primio iz ruku samoga utemeljitelja te je ubrzo zaređen za svećenika.
Sveti Dominik imenovao ga je prvim priorom samostana u Brescii. Kada je u kolovozu 1221. godine sveti Dominik preminuo u Bologni, Gvala je u istom času imao potresno viđenje: sjedeći na zvoniku crkve u Brescii, vidio je otvoreno nebo i dvoje bijelih ljestava koje su držali Krist i Njegova Presveta Majka. Po njima su se anđeli penjali i silazili, dok je redovnik pokrivene glave uzdizan u nebesku svjetlost uz anđeoski pjev. Oporavljen od bolesti u tom trenutku, Gvala je pošao u Bolognu i doznao da je sveti otac Dominik preminuo točno u onaj čas kada se dogodilo viđenje.
Godine 1226. postao je prior samostana svetoga Nikole u Bologni. Papa Honorije III. i potom papa Grgur IX. povjerili su mu teške diplomatske i mirotvorne zadatke. Djelovao je kao papinski legat pri caru Fridriku II., s kojim je uspio postići povijesni Mir u San Germanu 1230. godine, osiguravši mir kršćanskom narodu. Uspješno je mirio zavađene talijanske gradove poput Bologne, Modene, Trevisa i Padove.
Papa Grgur IX. imenovao ga je 1229. godine biskupom Brescie. Kao biskup, Gvala je posvetio veliku brigu siromasima i napuštenoj djeci te započeo temeljitu obnovu klera, boreći se protiv zloporaba crkvenih dobara. Zbog toga je došao u sukob s moćnicima koji su ga 1239. godine lažno optužili i protjerali iz grada. Posljednje godine života proveo je u progonstvu i siromaštvu, boraveći u monaškoj ćeliji u samostanu Astino pokraj Bergama. Premda ga je papa Inocent IV. 1244. godine potpuno rehabilitirao i vratio mu biskupska prava, shrvan bolešću, sveto je preminuo u Astinu 3. rujna 1244. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Gvale 3. rujna, a u biskupijama Bergamo i Brescia slavi se 4. rujna. Papa Pio IX. potvrdio je njegovo štovanje 1. listopada 1868. godine. Njegove se relikvije s poštovanjem čuvaju u katedralama u Bergamu i Brescii te u dominikanskom samostanu Matris Domini u Bergamu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u dominikanskom habitu s biskupskim insignijama, mitrom i štapom, ili u motrenju otvorenoga neba i ljestava slave svetoga Dominika. Časti se kao zaštitnik mirotvoraca i diplomata.
Isti dan, 3. rujna, slave se i
- Blaženi Bartolomej Gutiérrez, prezbiter, i pet drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveta Feba, poslužiteljica 1. stoljeće
- Sveti Aigulf od Lérinsa, opat, i monasi drugovi, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Hrodegang od Séeza, biskup i mučenik 8. stoljeće
- Sveti Mansuet od Toula, biskup 4. stoljeće
- Sveti Marin s Titana, đakon i anahoret 4. stoljeće
- Sveti Oksan od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Vitalijan od Capue, biskup 7. stoljeće
- Blažena Brigita od Isusa Morello, redovnica 19. stoljeće
- Blaženi Andrija Abel Alricy, prezbiter, i sedamdeset i jedan drug, mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Bottex, Mihael Marija Franjo de la Gardette i Franjo Hijacint le Livec de Trésurin, mučenici 18. stoljeće
- Sveta Bazilisa Nikomedijska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Ivan Pak Hu-jae i pet drugarica, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Mekenis (Macanisius), biskup 6. stoljeće
- Sveti Remaklo, biskup i opat 7. stoljeće
- Sveti Sandalije Kordopski, mučenik 4. stoljeće