Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Toma Cantilupe

Sveti Toma Cantilupe
Klikni za povećanje
×
Sveti Toma Cantilupe
Sveti Toma Cantilupe. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Toma Cantilupe

Spomendan
25. kolovoza
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1282.

Život

Sveti Toma Cantilupe rodio se oko 1218. godine u Hambledenu u Engleskoj, kao sin baruna Vilima de Cantilupea i gospođe Milicent de Gournay. Pripadao je jednoj od najuglednijih i najmoćnijih velikaških obitelji u kraljevstvu. Odgoj i prvu poduku primio je pod okriljem svoga strica Waltera de Cantilupea, biskupa Worcestera. Studirao je slobodna umijeća i kanonsko pravo na sveučilištima u Oxfordu, Parizu i Orléansu, stekavši zvanje magistra. Godine 1245. sudjelovao je na Prvom općem saboru u Lyonu, gdje ga je papa imenovao svojim kapelanom.

Vrativši se u domovinu, Toma je s velikim ugledom predavao crkveno pravo na oxfordskom sveučilištu, a 1261. godine izabran je za kancelara sveučilišta. U nemirnim vremenima sukoba između kralja Henrika III. i engleskih baruna, Toma se zauzimao za pravdu i zaštitu naroda te je 1265. godine postavljen za vrhovnoga lorda kancelara Engleske. Na toj je visokoj državnoj dužnosti stekao opće poštovanje zbog svoje nepodmitljivosti, pravednosti i mudrosti. Nakon pada barunske vlasti povukao se u Francusku gdje je u Parizu predavao teologiju i Sveto pismo, a potom se ponovno vratio na čelo oxfordskoga sveučilišta.

Nakon Drugoga općeg sabora u Lyonu 1274. godine, Toma je 1275. imenovan biskupom Hereforda, a za biskupa ga je posvetio njegov prisni prijatelj, dominikanac Robert Kilwardby. Kao pastir svoje biskupije, Toma je živio iznimno strogim i pokorničkim životom: bio je nepopustljiv prema samomu sebi, provodio noći u molitvi, a prema siromasima i nevoljnicima bio je neizmjerno darežljiv i suosjećajan. Neumorno je obilazio župe, dijelio sakramente i branio prava i imovinu Crkve od moćnih feudalaca.

Kada je na čelo engleske Crkve došao novi nadbiskup Canterburyja John Peckham, između njih dvojice izbio je oštar sukob oko crkvene nadležnosti i prava biskupija. Peckham je naposljetku izrekao izopćenje protiv Tome, pa se herefordski biskup uputio osobno u Italiju kako bi podnio priziv Svetoj Stolici. Papa Martin IV. primio ga je u Orvietu s velikom naklonošću i očinskom blagošću, oslobodivši ga svake nepravedne kazne. No, iscrpljen dugim putovanjem, ljetnom žegom i narušenim zdravljem, sveti je biskup obolio te preminuo na povratku, u Ferentu pokraj Montefiasconea u Laciju, 25. kolovoza 1282. godine.

Čuda

Sveti Toma Cantilupe bio je proslavljen mnogim čudesima. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu u Engleskoj dogodila brojna ozdravljenja slijepih, hromih i bolesnih. Najpoznatije među zabilježenim čudesima pripisanim njegovu nebeskom zagovoru bilo je uskrsnuće velškoga pobunjenika Williama Cragha, koji je 1290. godine bio obješen i proglašen mrtvim, a potom je na zagovor svetoga biskupa vraćen u život.

Štovanje i zaštitništvo

Tomino tijelo pokopano je u katedrali u Herefordu, dok je njegovo srce pohranjeno u samostanu Ashridge. Njegov grob u Herefordu postao je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u cijeloj Engleskoj, privlačeći tisuće vjernika i samoga kralja Edvarda I..

Papa Ivan XXII. svečano ga je kanonizirao 17. travnja 1320. godine nakon dugotrajnoga i temeljitoga crkvenog postupka. U Rimskom martirologiju njegov se prelazak u vječni život spominje 25. kolovoza, dok se njegov blagdan u Engleskoj svečano slavi početkom listopada. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u svečanome biskupskom ruhu, s biskupskim štapom i knjigom, okružen siromasima kojima dijeli milostinju.

Isti dan, 25. kolovoza, slave se i