SVETICA · DJEVICA
Sveta Agneza Asiška
- Spomendan
- 16. studenoga
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1253.
Život
Sveta Agneza Asiška (krsnim imenom Katarina Sciffi) rođena je 1197. ili 1198. godine u Asizu u Umbriji, kao mlađa kći grofa Favorina Scifija i blažene Ortolane Fiumi. Djetinjstvo je provela u očevu dvorcu u gradu i na padinama brda Subasio, učeći se uz majku i stariju sestru Klaru kršćanskoj vjeri i molitvi.
Kada je njezina starija sestra Klara u noći Cvjetnice 1212. godine napustila očev dom radi Krista, Agnezino je srce bilo duboko ganuto. Samo šesnaest dana kasnije, vođena neodoljivom željom da dijeli sestrin pokornički put, Agneza je pobjegla u benediktinski samostan Sant'Angelo in Panzo gdje se Klara nalazila. Čuvši za to, njezin otac Favorino silno se razgnjevio te je poslao svoga brata Monalda s naoružanim rođacima i vojnicima da je silom vrate kući.
Vojnici su upali u samostan, psovali i nasilno izvukli djevojku, udarajući je i vukući za kosu. Kada je stric Monaldo podigao mač da udari Agnezu, ruka mu se u trenu osušila i ostala visjeti oduzeta uz tijelo. Klara je dotrčala plačući i moleći Boga za zaštitu, a Agnezino je tijelo u rukama vojnika iznenada postalo toliko teško da ga čitava četa nije mogla pomaknuti s tla, pa su je ostavili polumrtvu u polju. Prepoznavši u tome Božju ruku, rodbina se povukla. Sveti Franjo je s radošću primio hrabru djevojku, odrezao joj kosu, obukao je u siromašni habit i dao joj redovničko ime Agneza, u čast Jaganjca Božjega.
Agneza se pridružila Klari pri crkvi svetoga Damjana u Asizu, postavši suutemeljiteljica reda Siromašnih gospođa. Odlikovala se iznimnom krepošću, poniznošću i trajnom vedrinom duha. Godine 1219. sveti Franjo ju je, unatoč mladosti, poslao u Monticelli pokraj Firence da utemelji i vodi novu zajednicu siromašnih sestara. Kao opatica, upravljala je samostanom s velikom ljubavlju i mudrošću, njegujući potpunu vjernost serafskom siromaštvu. Iz Monticellija je Agneza osnovala brojne samostane u sjevernoj Italiji, među kojima one u Mantovi, Veneciji i Padovi. Sačuvala su se njezina ganutljiva pisma sestri Klari, prožeta čežnjom za zajedništvom i vjernošću istom evanđeoskom idealu.
U ljeto 1253. godine pozvana je natrag u Asiz k uzglavlju teško bolesne sestre Klare. Bila je uz nju u času njezine blažene smrti i sudjelovala u njezinu sprovodu. Samo tri mjeseca kasnije, ispunivši svoje zemaljsko poslanje, sveta je Agneza blago preminula u Gospodinu 16. studenoga 1253. godine.
Čuda
Uz čudesni događaj njezina oslobođenja pri stupanju u redovništvo, kada je njezino tijelo postalo nadnaravno teško a ruka njezina progonitelja oduzeta, Agnezin je život bio prožet mističnim milostima, viđenjima i zanosima u molitvi. Nakon njezina preminuća na njezinu su se grobu u Asizu dogodila mnoga čudesna ozdravljenja bolesnika koji su zazivali njezin zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Agneze Asiške 16. studenoga, na dan njezina prijelaza u nebesku slavu. Papa Benedikt XIV. službeno je potvrdio njezino štovanje kao svetice 1753. godine. Njezini zemni ostaci počivaju uz tijelo njezine sestre svete Klare i majke blažene Ortolane u bazilici svete Klare u Asizu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa s konopom, držeći u ruci knjigu svetoga pravila, ljiljan kao znak djevičanstva ili janje, simbol svoga imena i posvećenosti Kristu.
Isti dan, 16. studenoga, slave se i
- Sveta Margareta Škotska, kraljica 11. stoljeće
- Sveti Edmund Rich od Canterburyja, biskup 13. stoljeće
- Sveti Euherije Lionski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Otmar od Sankt Gallena, opat 8. stoljeće
- Blaženi Edvard Osbaldeston, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Šimun od Cave, opat 12. stoljeće
- Sveta Gertruda Velika, djevica 14. stoljeće
- Sveti Augustin i Felicita iz Kapue, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Leokadije i Luzor, pravednici 4. stoljeće