Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Albert Vercellski (Jeruzalemski)

Sveti Albert Vercellski (Jeruzalemski)
Klikni za povećanje
×
Sveti Albert Vercellski (Jeruzalemski)
Sveti Albert Vercellski (Jeruzalemski). Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I ZAKONODAVAC

Sveti Albert Vercellski (Jeruzalemski)

Spomendan
14. rujna
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1215.

Život

Sveti Albert Avogadro rodio se oko 1149. godine u dvorcu Castel Gualtieri u biskupiji Parma, u uglednoj plemićkoj obitelji grofova od Sabbionete. Nakon temeljite naobrazbe u teologiji i crkvenom pravu, položio je redovničke zavjete među regularnim kanonicima Svetoga Križa u Mortari u Lombardiji, gdje je 1180. godine izabran za priora samostana. Godine 1184. imenovan je biskupom Bobbija, a već sljedeće godine premješten je na biskupsku stolicu u Vercelliju, kojom je mudro i plodonosno upravljao puna dva desetljeća.

Kao biskup Vercellija, Albert se istaknuo izvanrednom pastoralnom revnošću, reformom klera, osnivanjem besplatnih škola pri katedrali i brigom za mir među zavađenim gradovima sjeverne Italije. Zbog njegove pravničke mudrosti i nepristranosti, pape Klement III. i Inocent III. povjeravali su mu najosjetljivije diplomatske misije, u kojima je uspješno posredovao u sporovima između gradova Pavije i Milana te Parme i Piacenze, kao i u pregovorima s carem Fridrikom Barbarossom. Sastavio je pravila za kanonike u Bielli te pravilo za bratovštinu poniznih (humilijata), koje je papa s radošću potvrdio.

Godine 1205. kanonici Svetoga groba izabrali su ga za latinskoga patrijarha u Jeruzalemu, a papa Inocent III. potvrdio je izbor i imenovao ga papinskim legatom za Svetu Zemlju. Budući da je Jeruzalem tada bio pod vlašću muslimana, Albert se nastanio u Akku (Saint-Jean-d'Acre), novom središtu kršćanskoga kraljevstva. Ondje je neumorno radio na pomirenju križarskih velikaša, pregovarao o razmjeni kršćanskih zarobljenika i skrbio za jedinstvo kršćana na Istoku, uživajući duboko poštovanje čak i među protivnicima vjere.

Između 1206. i 1214. godine pustinjaci koji su živjeli u pećinama na Gori Karmelu, predvođeni priorom Brokardom, obratili su se mudrom patrijarhu sa zamolbom da im sastavi pravilo zajedničkoga redovničkog života. Albert im je dao sažeto i strogo pravilo u šesnaest poglavlja, utemeljeno na neprestanoj molitvi, cjelodnevnoj šutnji, trajnom nemrsu i dragovoljnom siromaštvu, čime je postao zakonodavac i suutemeljitelj karmelskoga reda. Papa Inocent III. pozvao ga je 1213. godine na Četvrti lateranski sabor u Rim, no prije nego što je uspio isploviti iz Palestine, Alberta je zadesila mučenička smrt. Zbog dosljednosti u obrani crkvene stege, uklonio je sa službe velikog meštra bolnice Svetoga Duha zbog nemorala i sablazni. Razjareni bivši predstojnik nasrnuo je na svetog patrijarha 14. rujna 1214. godine u Akku tijekom svečane crkvene procesije na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa i probio ga bodežom. Umro je opraštajući svome ubojici, posvećujući svoju mučeničku žrtvu Gospodinu.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Albert se u općoj Crkvi spominje 14. rujna, na dan svoga slavnog prijelaza u vječnost. Osobito ga svečano časti karmelski red, koji ga štuje kao svoga svetog zakonodavca i čuvara, slaveći njegov blagdan 17. rujna. U Vercelliju i među regularnim kanonicima njegov se spomen čuva i 8. travnja. U kršćanskoj umjetnosti i karmelskoj ikonografiji redovito se prikazuje u biskupskom ili patrijarhijskom ruhu s palijem i patrijarhijskim križem, držeći u ruci svitak ili knjigu Pravila s natpisom karmelskoga reda, često s palmom mučeništva u ruci ili ranom od bodeža na prsima.

Isti dan, 14. rujna, slave se i