SVETAC · PREZBITER I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Antun Padovanski
- Spomendan
- 13. lipnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1231.
Crkveni naučiteljiOpći rimski kalendarSvećenici
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Antun Padovanski rodio se u Lisabonu 15. kolovoza 1195. godine u uglednoj i plemenitoj kršćanskoj obitelji. Na krštenju u lisabonskoj katedrali primio je ime Fernando. Odgajan pod okriljem stolne crkve, rano je osjetio čežnju za Bogom te je već u petnaestoj godini stupio među regularne kanonike svetoga Augustina u samostanu São Vicente de Fora. Kako bi izbjegao rastresenost koju su mu stvarali česti posjeti rođaka i prijatelja, nakon dvije godine premješten je u samostan Santa Cruz u Coimbri, tadašnjem duhovnom i kulturnom središtu Portugala. Ondje je proveo osam godina u dubokoj sabranosti, proučavajući s izvanrednim pamćenjem i oštroumljem Sveto pismo i spise svetih crkvenih otaca te postavši vrstan teolog i svećenik.
Prijelomni trenutak u njegovu životu dogodio se 1220. godine kada su u Coimbru donesena tijela prvih franjevačkih mučenika, Berarda i subraće, koji su dali život za Krista u Maroku. Zahvaćen svetim žarom za mučeništvom i naviještanjem vjere, Fernando je napustio mirni samostan augustinaca i prešao u siromašni Red manje braće u samotištu Olivais, uzevši novo redovničko ime Antun. Ubrzo se ukrcao na brod za Afriku želeći propovijedati Saracenima, no ondje ga je shrvala teška bolest te se morao vratiti. Na povratku je oluja bacila njegov brod na obale Sicilije. Oporavivši se, pošao je u Asiz na glasoviti generalni kapitul na Duhove 1221. godine, gdje je osobno vidio i slušao svetoga Franju Asiškoga. Nakon kapitula, nepoznat i skroman, poslan je u samotište Montepaolo pokraj Forlìja kako bi u tišini slavio svetu misu za braću laike.
Godine 1222. u Forlìju se održavalo svećeničko ređenje, no nitko od prisutnih nije pripremio propovijed. Poglavar je po svetoj poslušnosti zapovjedio Antunu da progovori što mu Duh Božji nadahne. Antun je počeo ponizno i tiho, no ubrzo je progovorio s takvom dubinom, erudicijom i nebeskim žarom tumačeći otajstva Pisma da su svi ostali zadivljeni. Doznavši za njegov neizmjerni dar, sveti Franjo poslao mu je pismo kojim mu povjerava poučavanje braće teologiji, uz uvjet da se ne ugasi duh svete molitve i pobožnosti. Antun je postao prvi učitelj bogoslovlja u franjevačkom redu, predajući u Bologni, Montpellieru i Toulouseu.
Ipak, njegovo glavno poslanje bilo je neumorno naviještanje Božje riječi. Proputovao je sjevernu Italiju i južnu Francusku, propovijedajući obraćenje, mir i pravdu, te neustrašivo ustajući protiv lihvarstva, nasilja i zabluda katara i patarena. Njegove su propovijedi okupljale desetke tisuća slušatelja na otvorenim poljima jer crkve nisu mogle primiti mnoštvo. Posljednje godine života proveo je u Padovi, gdje je svojim glasovitim propovijedima u korizmi 1231. godine preporodio grad, izmirio neprijatelje i izbavio dužnike iz tamnica. Iscrpljen teškim radom, vodenom bolešću i neprestanim pokorama, preminuo je 13. lipnja 1231. godine u samostanu Arcella na ulazu u Padovu, u dobi od trideset i šest godina, sa smiješkom na usnama govoreći: »Vidim svoga Gospodina!«
Čuda
Sveti je Antun za života i poslije smrti bio proslavljen tolikim čudesima da je s pravom nazvan Čudotvorcem cijeloga svijeta. Kada su oholi krivovjernici u Riminiju odbili slušati riječ Božju, svetac je pošao na obalu mora i počeo propovijedati ribama; na zaprepaštenje mnoštva, bezbrojne su ribe provirile iz vode i pobožno slušale njegov govor o Božjim dobročinstvima. Da bi posramio jednoga nevjernika koji je sumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji, Antun je pred izgladnjelu mulu stavio Presveti Sakrament; životinja je odbila ponuđenu zob i ponizno kleknula pred posvećenom hostijom. Kada su mu heretici pružili zatrovanu hranu kako bi ga iskušali, svetac ju je prekrižio znakom križa i pojeo bez ikakve ozljede. Zabilježeno je i čudo bilokacije: dok je propovijedao u crkvi u Limogesu, u istom se trenu pojavio među braćom u samostanskom koru kako bi otpjevao propisano čitanje službe Božje. Predaja bilježi i viđenje u kojemu mu se ukazalo Dijete Isus i s neizmjernom ljubavlju počinulo na njegovim rukama.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Grgur IX. u Spoletu već 30. svibnja 1232. godine, niti godinu dana nakon njegove smrti. Kada je trideset godina poslije otvoren njegov grob u nazočnosti svetoga Bonaventure, pronađeno je da mu je jezik ostao potpuno svjež i neraspadnut, kao trajni znak njegova bogonadahnutog propovijedanja. Papa Pio XII. proglasio ga je 16. siječnja 1946. godine crkvenim naučiteljem pod naslovom Evanđeoski naučitelj (Doctor Evangelicus). Njegovo sveto tijelo počiva u velebnoj bazilici svetoga Antuna u Padovi, koja je jedno od najposjećenijih hodočasničkih svetišta na svijetu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 13. lipnja. U kršćanskoj umjetnosti redovito se prikazuje u smeđem franjevačkom habitu s Djetetom Isusom u naručju, držeći u ruci bijeli ljiljan kao znak neokaljane čistoće, knjigu Svetoga pisma ili kruh za siromahe (Kruh svetoga Antuna). Zaštitnik je siromaha, potlačenih, putnika, zaručnika, bračnih parova, djece te zagovornik za pronalaženje izgubljenih stvari.
Isti dan, 13. lipnja, slave se i
- Blaženi Gerard od Clairvauxa, redovnik 12. stoljeće
- Sveta Felikula, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Augustin Phan Viết Huy i Nikola Bùi Viết Thể, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Aventin iz Larbousta, pustinjak i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Cetej (Peregrin) od Amiterna, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Fandila Kordopski, prezbiter i redovnik, mučenik 9. stoljeće
- Sveti Ragnebert, mučenik 7. stoljeće
- Sveti Trifilije, biskup 4. stoljeće
- Blažena Marija Ana Biernacka, majka obitelji i mučenica 19. stoljeće
- Blaženi Ahilej Aleksandrijski, biskup 20. stoljeće
- Sveti Eulogije Aleksandrijski, biskup 6. stoljeće
- Sveti Psalmodije, pustinjak 7. stoljeće