SVETICA · MAJKA OBITELJI
Sveta Zdislava iz Lemberka
- Spomendan
- 1. siječnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1252.
Život
Sveta Zdislava iz Lemberka (Zdislava Berka) rođena je oko 1220. godine u dvorcu Křižanov u Moravskoj, u plemićkoj i bogobojaznoj obitelji. Njezin otac Pribislaw bio je visoki kraljevski dužnosnik, a majka Sibila, plemkinja sa Sicilije, bila je poznata po dubokoj pobožnosti i ljubavi prema Crkvi. Od najranijih dana Zdislava se odlikovala izvanrednom pobožnošću i ljubavlju prema molitvi. Predaja bilježi da je kao sedmogodišnja djevojčica pobjegla u obližnju šumu želeći živjeti kao pustinjakinja u postu i razgovoru s Bogom, no roditelji su je pronašli i vratili kući.
U dobi od petnaest godina, iz pokornosti roditeljskoj volji, udala se za bogatoga i utjecajnoga plemića Havela od Markvartica, gospodara dvorca Lemberk na sjeveru Češke. Havel je bio hrabar vojnik, ali često nagle i oštre naravi, no Zdislava ga je svojom nesalomljivom krotkošću, strpljenjem i postojanom ljubavlju postupno smekšala i privukla kršćanskom miru. U tom je braku rodila četvero djece, odgajajući ih u dubokoj vjeri i evanđeoskom duhu.
Zdislava je postala prava majka ne samo svojoj djeci, nego svim siromasima, gladnima i prognanicima čitavoga kraja. Dvorac Lemberk otvorila je kao sigurno utočište svima koji su stradali za vrijeme tatarskih provala koje su pustošile češke zemlje. Svakodnevno je primala svetu pričest, što je za laike onoga doba bila rijetka milost, te je provodila noći u klanjanju i molitvi. Stupila je u Treći red svetoga Dominika, postavši jedna od prvih dominikanskih trećoredica u slavenskim krajevima.
Svojim svetim životom toliko je ganula svoga supruga da joj je dopustio podizanje crkava i samostana. Zajedno s njim utemeljila je dominikanski samostan svetoga Lovre u Jablonné v Podještědí te samostan u Turnovu. Vlastitim je rukama pomagala u gradnji svetišta, posluživala radnike i brinula se za potrebe redovnika. Iscrpljena neumornim pokorničkim životom, postom i služenjem patnicima, teško se razboljela u mladosti. Prije smrti tješila je supruga i djecu riječima punim vjere da će im biti od veće pomoći s neba nego što je ikada mogla biti na zemlji. Preminula je u Gospodinu 1. siječnja 1252. godine u dvorcu Lemberk, u dobi od jedva trideset i dvije godine, te je pokopana u crkvi samostana svetoga Lovre u Jablonnéu.
Nakon njezina preminuća, ožalošćeni suprug imao je viđenje Zdislave u nebeskoj slavi, što ga je u potpunosti utvrdilo u vjeri i potaknulo na sveti kršćanski život.
Čuda
Gospodin je svetu Zdislavu još za života obdario čudesnim darom iscjeljivanja. Kada je njezin suprug, razljućen što je bolesnoga prosjaka smjestila u njihovu bračnu postelju, pošao da ga izbaci, pronašao je na postelji lik samoga Raspetoga Krista, što ga je duboko potreslo i obratilo. Stari češki ljetopisac Dalimil svjedoči da je Zdislava svojom molitvom uskrisila petero mrtvih, vratila vid slijepima te izliječila mnoge uzete i gubave. U blizini dvorca Lemberk provreo je i izvor s ljekovitom vodom, na kojemu su se događala brojna ozdravljenja po njezinu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Zdislave 1. siječnja, dok dominikanski red njezin spomen slavi 4. siječnja. Njezino pradavno štovanje potvrdio je papa Pio X. 1907. godine, a svetom ju je svečano proglasio papa Ivan Pavao II. 21. svibnja 1995. godine u Olomoucu. Njezine relikvije počivaju u bazilici svetoga Lovre i svete Zdislave u Jablonné v Podještědí. Prikazuje se u habitu dominikanske trećoredice s modelom crkve u ruci, s kruhom koji dijeli siromasima ili u molitvi uz bolesničku postelju. Časti se kao zaštitnica Češke, majki, kršćanskih obitelji, supružnika u teškim brakovima i onih koji bivaju ismijavani zbog svoje pobožnosti.
Isti dan, 1. siječnja, slave se i
- Blažena Djevica Marija, Bogorodica i Majka Crkve 1. stoljeće
- Blaženi Marijan Konopiński, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ugolino iz Gualdo Cattanea, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Valentin Paquay, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Zigmund Gorazdowski, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Almahije, mučenik 5. stoljeće
- Sveti Bazilije Veliki, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Frodobert od Troyesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Fulgencije iz Ruspa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Josip Marija Tomasi, kardinal 18. stoljeće
- Sveti Justin iz Chietija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Klar od Viennea, opat 7. stoljeće
- Sveti Odilon iz Clunyja, opat 11. stoljeće
- Sveti Ojend (Eugend), opat 6. stoljeće
- Sveti Vincent Marija Strambi, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Ivan i Renato Lego, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Vilim iz Dijona, opat 11. stoljeće