SVETICA · REDOVNICA
Sveta Hedviga Šleska
- Spomendan
- 16. listopada
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1243.
Opći rimski kalendarRedovnici i redovnice
Među najštovanijima: Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveta Hedviga Šleska rođena je oko 1174. godine u dvorcu Andechs u Bavarskoj, u obitelji grofa Bertolda IV., vojvode od Meranije, i majke Agneze. Njezina je obitelj dala brojne uzorne kršćane; sestra joj je bila sveta Gertruda, majka svete Elizabete Ugarske, a brat Ekbert biskup Bamberga. Hedviga je odgojena u samostanu benediktinki u Kitzingenu, gdje je stekla duboku pobožnost i ljubav prema Svetom pismu. U dobi od dvanaest godina udala se za šleskoga kneza Henrika I. Bradatoga, kasnijega vojvodu Šleske i cijele Poljske.
Kao vojvotkinja Hedviga je bila vjerna suradnica svome suprugu u promicanju kršćanske vjere i kulture. Blagošću, mudrošću i nepokolebljivom vjerom imala je velik utjecaj na upravljanje zemljom. Podupirala je gradnju brojnih samostana koji su donosili duhovni i kulturni procvat. Na njezin je nagovor Henrik 1202. godine utemeljio samostan sestara cistercitkinja u Trzebnici (Trebnitzu), koji je postao prvi ženski samostan u Šleskoj i čijom je opaticom kasnije postala njihova kći blažena Gertruda. Hedviga je u Šlesku dovela dominikance i franjevce te potaknula otvaranje bolnica za bolesnike i gubavce, osobito u Wrocławu i Neumarktu, gdje je često sama dvorila najteže patnike.
Nakon što su dobili sedmero djece, Hedviga i njezin suprug položili su 1209. godine pred biskupom zavjet čistoće i uzdržljivosti. Život joj je bio ispunjen teškim križevima i gubicima: nadživjela je gotovo svu svoju djecu. Kada je u ratnom sukobu 1229. godine knez Konrad Mazovski zarobio njezina muža i utamničio ga u Płocku, Hedviga se osobno uputila k neprijatelju; njezina svetost i pojava toliko su ganule kneza da je bez uvjeta oslobodio njezina supruga.
Nakon suprugove smrti 1238. godine Hedviga se trajno preselila u cistercitski samostan u Trzebnici. Obukla je redovničko sivo odijelo, no nije položila zavjete kako bi i dalje mogla slobodno dijeliti svoje prihode siromasima. Najteži udarac primila je 1241. godine kada je njezin sin Henrik II. Pobožni poginuo u bici kod Legnice braneći kršćanski svijet od tatarske najezde. Hedviga je tu bol podnijela s potpunim predanjem u Božju volju, govoreći: »Zar ćemo se protiviti volji Božjoj? Naš život pripada Njemu«. I sama je provodila najstrožu pokoru, hodala bosa i po snijegu, a siromahe poučavala osnovama vjere. Preminula je sveto u samostanu u Trzebnici 15. listopada 1243. godine.
Čuda
Hedvigu su za života i poslije smrti pratili brojni čudesni znakovi. Zabilježeno je da se njezina obuća nikada nije trošila; kada ju je biskup wrocławski iz poslušnosti opomenuo da mora nositi cipele zbog zime, ona ih je poslušno uzela, ali ih je nosila svezane u ruci kako bi ostala vjerna i poslušnosti i dragovoljnom siromaštvu. Predaja također svjedoči o izvoru ljekovite vode koji je potekao po njezinoj molitvi dok je putovala, a na njezinu su se grobu događala mnoga ozdravljenja bolesnih, slijepih i uzetih.
Štovanje i zaštitništvo
Papom Klementom IV. proglašena je svetom 26. ožujka 1267. godine u Viterbu. Njezin se spomendan u općem kalendaru Crkve slavi 16. listopada, a u Šleskoj i Poljskoj 15. listopada. Glavno joj je svetište u Trzebnici, gdje u srebrnom sarkofagu počivaju njezine kosti, dok se dio moći časti i u katedrali svete Hedvige u Berlinu te u opatiji Andechs. U umjetnosti se prikazuje s kneževskom krunom i plaštem, kako u ruci drži model crkve ili samostana, s raspelom i cipelama koje nosi u ruci. Glavna je zaštitnica Šleske, nadbiskupije Wrocław, biskupije Görlitz, prognanika, kršćanskih supruga i obitelji u nevolji.
Isti dan, 16. listopada, slave se i
- Blaženi Anicet Kopliński i Josip Jankowski, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Gerard od Clairvauxa, opat 18. stoljeće
- Sveti Bertrand od Commingesa, biskup 12. stoljeće
- Sveti Elifije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gal, prezbiter i monah 7. stoljeće
- Sveti Gerard Majella, redovnik 18. stoljeće
- Sveti Longin, vojnik i mučenik 1. stoljeće
- Sveti Lul od Mainza, biskup 8. stoljeće
- Sveta Bonita, djevica 6. stoljeće
- Sveta Margareta Marija Alacoque, djevica 17. stoljeće
- Sveti Amand i Junijan, pustinjaci 6. stoljeće
- Sveti Anastazije od Clunyja, monah 11. stoljeće
- Sveti Gauderik, seljak 9. stoljeće
- Sveti Martinijan, Saturijan i dva brata, mučenici 5. stoljeće
- Sveti Mumolin od Noyona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Vital iz Retza, pustinjak 8. stoljeće