Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveta Hedviga Šleska

Sveta Hedviga Šleska
Klikni za povećanje
×
Sveta Hedviga Šleska
Sveta Hedviga Šleska. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · REDOVNICA

Sveta Hedviga Šleska

Spomendan
16. listopada
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1243.

Život

Sveta Hedviga Šleska rođena je oko 1174. godine u dvorcu Andechs u Bavarskoj, u obitelji grofa Bertolda IV., vojvode od Meranije, i majke Agneze. Njezina je obitelj dala brojne uzorne kršćane; sestra joj je bila sveta Gertruda, majka svete Elizabete Ugarske, a brat Ekbert biskup Bamberga. Hedviga je odgojena u samostanu benediktinki u Kitzingenu, gdje je stekla duboku pobožnost i ljubav prema Svetom pismu. U dobi od dvanaest godina udala se za šleskoga kneza Henrika I. Bradatoga, kasnijega vojvodu Šleske i cijele Poljske.

Kao vojvotkinja Hedviga je bila vjerna suradnica svome suprugu u promicanju kršćanske vjere i kulture. Blagošću, mudrošću i nepokolebljivom vjerom imala je velik utjecaj na upravljanje zemljom. Podupirala je gradnju brojnih samostana koji su donosili duhovni i kulturni procvat. Na njezin je nagovor Henrik 1202. godine utemeljio samostan sestara cistercitkinja u Trzebnici (Trebnitzu), koji je postao prvi ženski samostan u Šleskoj i čijom je opaticom kasnije postala njihova kći blažena Gertruda. Hedviga je u Šlesku dovela dominikance i franjevce te potaknula otvaranje bolnica za bolesnike i gubavce, osobito u Wrocławu i Neumarktu, gdje je često sama dvorila najteže patnike.

Nakon što su dobili sedmero djece, Hedviga i njezin suprug položili su 1209. godine pred biskupom zavjet čistoće i uzdržljivosti. Život joj je bio ispunjen teškim križevima i gubicima: nadživjela je gotovo svu svoju djecu. Kada je u ratnom sukobu 1229. godine knez Konrad Mazovski zarobio njezina muža i utamničio ga u Płocku, Hedviga se osobno uputila k neprijatelju; njezina svetost i pojava toliko su ganule kneza da je bez uvjeta oslobodio njezina supruga.

Nakon suprugove smrti 1238. godine Hedviga se trajno preselila u cistercitski samostan u Trzebnici. Obukla je redovničko sivo odijelo, no nije položila zavjete kako bi i dalje mogla slobodno dijeliti svoje prihode siromasima. Najteži udarac primila je 1241. godine kada je njezin sin Henrik II. Pobožni poginuo u bici kod Legnice braneći kršćanski svijet od tatarske najezde. Hedviga je tu bol podnijela s potpunim predanjem u Božju volju, govoreći: »Zar ćemo se protiviti volji Božjoj? Naš život pripada Njemu«. I sama je provodila najstrožu pokoru, hodala bosa i po snijegu, a siromahe poučavala osnovama vjere. Preminula je sveto u samostanu u Trzebnici 15. listopada 1243. godine.

Čuda

Hedvigu su za života i poslije smrti pratili brojni čudesni znakovi. Zabilježeno je da se njezina obuća nikada nije trošila; kada ju je biskup wrocławski iz poslušnosti opomenuo da mora nositi cipele zbog zime, ona ih je poslušno uzela, ali ih je nosila svezane u ruci kako bi ostala vjerna i poslušnosti i dragovoljnom siromaštvu. Predaja također svjedoči o izvoru ljekovite vode koji je potekao po njezinoj molitvi dok je putovala, a na njezinu su se grobu događala mnoga ozdravljenja bolesnih, slijepih i uzetih.

Štovanje i zaštitništvo

Papom Klementom IV. proglašena je svetom 26. ožujka 1267. godine u Viterbu. Njezin se spomendan u općem kalendaru Crkve slavi 16. listopada, a u Šleskoj i Poljskoj 15. listopada. Glavno joj je svetište u Trzebnici, gdje u srebrnom sarkofagu počivaju njezine kosti, dok se dio moći časti i u katedrali svete Hedvige u Berlinu te u opatiji Andechs. U umjetnosti se prikazuje s kneževskom krunom i plaštem, kako u ruci drži model crkve ili samostana, s raspelom i cipelama koje nosi u ruci. Glavna je zaštitnica Šleske, nadbiskupije Wrocław, biskupije Görlitz, prognanika, kršćanskih supruga i obitelji u nevolji.

Isti dan, 16. listopada, slave se i