Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Isfrid od Ratzeburga

Sveti Isfrid od Ratzeburga
Klikni za povećanje
×
Sveti Isfrid od Ratzeburga
Sveti Isfrid od Ratzeburga. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Isfrid od Ratzeburga

Spomendan
15. lipnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1204.

Život

Sveti Isfrid potječe iz dvanaestog stoljeća i pripada sjajnom nizu ranih duhovnih velikana premonstratenškog reda, utemeljenog na duhovnosti svetog Norberta. Svoj redovnički poziv započeo je polaganjem redovničkih zavjeta u samostanu Cappenberg u Vestfaliji, gdje se istaknuo strogim redovničkim opsluživanjem, poniznošću i mudrošću. Godine 1159. povjerena mu je služba prepozita u Jerichowu, na području havlberške biskupije. Ondje je svojom ustrajnošću i brigom dovršio gradnju velebne romaničke crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji i svetom Nikoli.

Godine 1179. Isfrid je izabran za biskupa u Ratzeburgu, kao nasljednik svetog Evermoda. Premda je uzdignut na visoku biskupsku čast, Isfrid ni u čemu nije promijenio svoj pokornički i skromni način života. Zadržao je sve stege i navike svoga premonstratenškog reda, neumorno spajajući dužnosti pastira mjesne Crkve s dubokom kontemplacijom i molitvom. Njegovo biskupsko djelovanje bilo je obilježeno neumornim naviještanjem Radosne vijesti Vendima, slavenskom narodu koji je obitavao na tim prostorima. S velikim pastoralnim žarom osnivao je nove župe, podizao crkve i privodio narod svjetlu Kristove istine.

Kada je strašan požar uništio premonstratenški samostan Floreffe u blizini Namura, biskup Isfrid preuzeo je na sebe brigu za njegovu potpunu obnovu. S ljubavlju je ponovno okupio redovnike koji su se nakon nesreće raspršili na sve strane te im vratio obnovljeno samostansko zdanje. Posvetio je i samostansku crkvu u Postelu. Drevni ljetopisi opisuju ga kao čovjeka iznimne evanđeoske mudrosti, postojanosti i neizmjerne poniznosti. Nakon dugog i plodnog života predanog služenju Kristu i Njegovoj Crkvi, sveti Isfrid preminuo je u Gospodinu 15. lipnja 1204. godine u Ratzeburgu.

Čuda

Predaja pripisuje svetom Isfridu brojna čudesa kojima je Gospodin proslavio svoga vjernog slugu. Među njima se osobito ističe događaj kada je po njegovoj usrdnoj molitvi voda bila pretvorena u čisto vino, kako bi se okrijepila umorna i potrebita braća. Također, Gospodin mu je udijelio milost da svojim blagoslovom i molitvom vrati vid jednom slijepcu, pokazujući time svjetlo vjere koje je svetac donosio dušama.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje svetog Isfrida bilo je živo od najranijih vremena, osobito u biskupiji Osnabrück i unutar premonstratenškog reda. Papa Benedikt XIII. svečano je potvrdio njegovo štovanje 1725. godine. Rimski martirologij spominje ga 15. lipnja, na dan njegova rođenja za nebo. U kršćanskoj umjetnosti i ikonografiji prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, uz posudu s vodom pretvorenom u vino ili uz slijepca kojemu vraća vid.

Isti dan, 15. lipnja, slave se i