SVETAC · BISKUP
Sveti Isfrid od Ratzeburga
- Spomendan
- 15. lipnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1204.
Život
Sveti Isfrid potječe iz dvanaestog stoljeća i pripada sjajnom nizu ranih duhovnih velikana premonstratenškog reda, utemeljenog na duhovnosti svetog Norberta. Svoj redovnički poziv započeo je polaganjem redovničkih zavjeta u samostanu Cappenberg u Vestfaliji, gdje se istaknuo strogim redovničkim opsluživanjem, poniznošću i mudrošću. Godine 1159. povjerena mu je služba prepozita u Jerichowu, na području havlberške biskupije. Ondje je svojom ustrajnošću i brigom dovršio gradnju velebne romaničke crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji i svetom Nikoli.
Godine 1179. Isfrid je izabran za biskupa u Ratzeburgu, kao nasljednik svetog Evermoda. Premda je uzdignut na visoku biskupsku čast, Isfrid ni u čemu nije promijenio svoj pokornički i skromni način života. Zadržao je sve stege i navike svoga premonstratenškog reda, neumorno spajajući dužnosti pastira mjesne Crkve s dubokom kontemplacijom i molitvom. Njegovo biskupsko djelovanje bilo je obilježeno neumornim naviještanjem Radosne vijesti Vendima, slavenskom narodu koji je obitavao na tim prostorima. S velikim pastoralnim žarom osnivao je nove župe, podizao crkve i privodio narod svjetlu Kristove istine.
Kada je strašan požar uništio premonstratenški samostan Floreffe u blizini Namura, biskup Isfrid preuzeo je na sebe brigu za njegovu potpunu obnovu. S ljubavlju je ponovno okupio redovnike koji su se nakon nesreće raspršili na sve strane te im vratio obnovljeno samostansko zdanje. Posvetio je i samostansku crkvu u Postelu. Drevni ljetopisi opisuju ga kao čovjeka iznimne evanđeoske mudrosti, postojanosti i neizmjerne poniznosti. Nakon dugog i plodnog života predanog služenju Kristu i Njegovoj Crkvi, sveti Isfrid preminuo je u Gospodinu 15. lipnja 1204. godine u Ratzeburgu.
Čuda
Predaja pripisuje svetom Isfridu brojna čudesa kojima je Gospodin proslavio svoga vjernog slugu. Među njima se osobito ističe događaj kada je po njegovoj usrdnoj molitvi voda bila pretvorena u čisto vino, kako bi se okrijepila umorna i potrebita braća. Također, Gospodin mu je udijelio milost da svojim blagoslovom i molitvom vrati vid jednom slijepcu, pokazujući time svjetlo vjere koje je svetac donosio dušama.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje svetog Isfrida bilo je živo od najranijih vremena, osobito u biskupiji Osnabrück i unutar premonstratenškog reda. Papa Benedikt XIII. svečano je potvrdio njegovo štovanje 1725. godine. Rimski martirologij spominje ga 15. lipnja, na dan njegova rođenja za nebo. U kršćanskoj umjetnosti i ikonografiji prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, uz posudu s vodom pretvorenom u vino ili uz slijepca kojemu vraća vid.
Isti dan, 15. lipnja, slave se i
- Blaženi Alojzije Marija Palazzolo, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Barbara Cui Lianzhi, mučenica 19. stoljeće
- Sveta Benilda Kordopska, mučenica 9. stoljeće
- Sveta Germana Cousin, djevica 17. stoljeće
- Sveti Abraham od Clermont-Ferranda, redovnik 5. stoljeće
- Sveti Amos, prorok Stari zavjet
- Sveti Bernard iz Mentona, prezbiter 11. stoljeće
- Sveti Landelin od Lobbesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Lotarij od Séeza, biskup 8. stoljeće
- Sveti Vid, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Petar Snow, prezbiter, i Radulf Grimston, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Toma Scryven, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Hezihije, mučenik 4. stoljeće