Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Kontard od Estea

Sveti Kontard od Estea
Klikni za povećanje
×
Sveti Kontard od Estea
Sveti Kontard od Estea. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · HODOČASNIK

Sveti Kontard od Estea

Spomendan
16. travnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1249.

Život

Sveti Kontard od Estea rođen je 1216. godine u Ferrari, kao posmrtni sin markiza Aldobrandina I. d'Este i plemkinje iz obitelji Contardi. Kako je njegov otac ubijen 1215. godine, stric Azzo VII. sklonio je trudnu majku u Ferraru kako bi osigurao vlast, pa je Kontard odrastao pod stričevom zaštitom, ali bez priznanja prava na nasljedstvo. Kada se njegova sestra Beatrica udala za ugarskoga kralja Andriju II., Kontard je zahvaljujući njezinu posredovanju svečano priznat princem kuće Este. Kralj Andrija II. imenovao ga je 1235. godine vitezom Svetoga groba u Jeruzalemu.

Iako su mu bila otvorena vrata zemaljske moći, časti i kneževskoga bogatstva, Kontard je u srcu začuo Kristov poziv koji ga je poticao da ostavi sve svjetovne povlastice i pođe za siromašnim Spasiteljem. Po uzoru na svetoga Franju Asiškoga, dragovoljno se odrekao kneževskoga naslova i nasljednih prava te je razdijelio svoja dobra kako bi postao ponizni Božji čovjek i hodočasnik. Najprije je pohodio Svetu zemlju, kamo ga je vukla pobožnost prema Kristovu grobu i naslijeđe njegove bake Alise od Châtillona, princeze Antiohije.

Nakon povratka u Italiju provodio je život u strogoj pokori i povučenosti. U trideset i trećoj godini života ponovno je napustio Ferraru i s nekolicinom drugova pješice krenuo na daleko hodočašće prema grobu svetoga apostola Jakova u Santiago de Compostelu. Putujući u jednostavnom hodočasničkom ruhu, gradio je srca svih koje je susretao svojom dubokom poniznošću i pobožnošću. Stigavši u mjesto Broni pokraj Pavije u Lombardiji, teško se razbolio te je zamolio suputnike da ga ostave ondje i nastave put, izrazivši želju da bude pokopan na tome mjestu ako umre. Kada su mu ponestala oskudna novčana sredstva, premješten je iz svratišta u skromnu seljačku staju, gdje je ležao na goloj slami. U tom stanju potpunoga evanđeoskog siromaštva Kontard je predao svoju dušu Gospodinu 16. travnja 1249. godine.

Čuda

U času Kontardove smrti u Broniju zbio se čudesan događaj koji je otkrio svetost nepoznatoga siromaha. Zvona na gradskoj župnoj crkvi počela su sama od sebe snažno i bez prestanka zvoniti, a nitko ih nije mogao zaustaviti. Uznemireni građani pošli su vidjeti što se događa i sjetili se bolesnoga stranca na slami. Kada su stigli do seljačke staje, ugledali su Kontardovo tijelo okruženo sjajnim, nebeskim plamičcima. Čim su odlučili pripremiti svečani ukop, zvona su sama utihnula.

Ubrzo su se na njegovu grobu na obližnjem brežuljku počela događati brojna čudesa. Puk iz cijeloga kraja dolazio je moliti za njegov zagovor, a zabilježena su mnoga ozdravljenja od teških glavobolja i bolesti kralježnice koje su mučile ratare i težake. Kada su se njegovi suputnici vratili iz Španjolske i saznali za njegovu smrt, otkrili su zapanjenom puku da je preminuli siromah zapravo knez od Estea.

Štovanje i zaštitništvo

Kult svetoga Kontarda službeno je potvrdio papa Pavao V. 1609. godine, a papa Urban VIII. obdario ga je posebnim oprostima. Njegov se spomendan u liturgiji slavi 16. travnja, dok se spomen prijenosa njegovih relikvija slavi u Broniju posljednje subote u kolovozu. Njegovo sveto tijelo počiva u staklenoj urni u bazilici svetoga Petra u Broniju, a dijelovi relikvija čuvaju se i u crkvi svetoga Blaža u Modeni. Glavni je zaštitnik grada Bronija i cijeloga kraja Oltrepò Pavese, suzaštitnik grada Modene te zaštitnik kneževske kuće Este. U umjetnosti se prikazuje kao hodočasnik s putničkim štapom, tikvicom i školjkom, ili s kneževskim i viteškim obilježjima položenim do njegovih nogu.

Isti dan, 16. travnja, slave se i