SVETAC · BISKUP
Sveti Artald od Belleya
- Spomendan
- 6. listopada
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1206.
Život
Sveti Artald rođen je 1101. godine u dvorcu Sothonod u francuskoj pokrajini Valromey. Kao mladi plemić proveo je nekoliko godina u službi grofa Amadeja III. Savojskoga, gdje se istaknuo plemenitošću duha, čistoćom i mudrošću. No raskoš dvorskoga života nije mogla ispuniti njegovo srce koje je težilo za Bogom i potpunim evanđeoskim predanjem. Oko 1120. godine napustio je dvor i ušao u kartuziju Portes, gdje je prigrlio strogu šutnju, molitvu i pokoru po uzoru na svetog Bruna te bio zaređen za svećenika.
Biskup Ženeve zatražio je osnivanje kartuzijanskog samostana u svojoj biskupiji, pa je poglavar povjerio Artaldu tu važnu zadaću. Artald je s još šestoricom subraće pošao u svoj rodni kraj Valromey. Nakon što je prva nastamba stradala u požaru, Artald je 1132. godine utemeljio kartuziju Arvières na obali istoimene rječice, posvetivši samostan Blaženoj Djevici Mariji. Pod njegovim mudrim vodstvom samostan je postao pravo žarište duhovnoga života i molitve. Glas o njegovoj svetosti, mudrosti i čistoći života privlačio je mnoge, pa ga je u Arvièresu posjetio i glasoviti sveti Hugo iz Lincolna, koji je potaknuo engleskoga kralja Henrika II. da postane dobročinitelj samostana.
Kada je već prešao osamdesetu godinu života, svećenstvo i vjernici biskupije Belley izabrali su ga protiv njegove volje za svoga biskupa. Premda je u dubokoj starosti i ljubavi prema tišini samostana odbijao tu čast, podložio se poslušnosti Crkvi i preuzeo biskupsku službu. No nakon manje od dvije godine upravljanja biskupijom, osjećajući teret godina i žarku čežnju za pustinjačkom samoćom, odrekao se biskupske časti uz papino dopuštenje te se vratio u svoju ljubljenu kartuziju Arvières. Ondje je proveo preostale godine života u neprestanom razmatranju nebeskih stvarnosti. Sveti Artald preselio se u vječnu radost 6. listopada 1206. godine, doživjevši duboku starost od sto i pet godina.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Artald pokopan je u samostanskoj crkvi u Arvièresu. Njegovo štovanje potvrdio je papa Grgur XVI. 1834. godine, proširivši ga na cijelu Europu. Kada su tijekom Francuske revolucije redovnici protjerani, njegove svete moći prenesene su u župnu crkvu u obližnjem Lochieu, gdje se i danas s poštovanjem čuvaju. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju i u kartuzijanskom redu slavi se 6. listopada.
Isti dan, 6. listopada, slave se i
- Blažena Marija Ruža Durocher, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Adalbero od Würzburga, biskup 11. stoljeće
- Blaženi Izidor od svetog Josipa De Loor, redovnik 20. stoljeće
- Sveta Fides (Vjera) iz Agena, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveta Marija Franciska od Rana Isusovih Gallo, djevica 18. stoljeće
- Sveti Bruno od Kölna, prezbiter i pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Franjo Trần Văn Trung, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Ivij (Ywi), đakon i monah 7. stoljeće
- Sveti Magno od Oderza, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pardulf od Guéreta, opat 8. stoljeće
- Sveti Renato od Sorrenta, biskup 5. stoljeće
- Sveti Roman od Auxerrea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Sagar Laodicejski, biskup i mučenik 2. stoljeće
- Blaženi Franjo Hunot, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Ivan Stranac (Ksenos), redovnik 11. stoljeće