Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Artald od Belleya

Sveti Artald od Belleya
Klikni za povećanje
×
Sveti Artald od Belleya
Sveti Artald od Belleya. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Artald od Belleya

Spomendan
6. listopada
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1206.

Život

Sveti Artald rođen je 1101. godine u dvorcu Sothonod u francuskoj pokrajini Valromey. Kao mladi plemić proveo je nekoliko godina u službi grofa Amadeja III. Savojskoga, gdje se istaknuo plemenitošću duha, čistoćom i mudrošću. No raskoš dvorskoga života nije mogla ispuniti njegovo srce koje je težilo za Bogom i potpunim evanđeoskim predanjem. Oko 1120. godine napustio je dvor i ušao u kartuziju Portes, gdje je prigrlio strogu šutnju, molitvu i pokoru po uzoru na svetog Bruna te bio zaređen za svećenika.

Biskup Ženeve zatražio je osnivanje kartuzijanskog samostana u svojoj biskupiji, pa je poglavar povjerio Artaldu tu važnu zadaću. Artald je s još šestoricom subraće pošao u svoj rodni kraj Valromey. Nakon što je prva nastamba stradala u požaru, Artald je 1132. godine utemeljio kartuziju Arvières na obali istoimene rječice, posvetivši samostan Blaženoj Djevici Mariji. Pod njegovim mudrim vodstvom samostan je postao pravo žarište duhovnoga života i molitve. Glas o njegovoj svetosti, mudrosti i čistoći života privlačio je mnoge, pa ga je u Arvièresu posjetio i glasoviti sveti Hugo iz Lincolna, koji je potaknuo engleskoga kralja Henrika II. da postane dobročinitelj samostana.

Kada je već prešao osamdesetu godinu života, svećenstvo i vjernici biskupije Belley izabrali su ga protiv njegove volje za svoga biskupa. Premda je u dubokoj starosti i ljubavi prema tišini samostana odbijao tu čast, podložio se poslušnosti Crkvi i preuzeo biskupsku službu. No nakon manje od dvije godine upravljanja biskupijom, osjećajući teret godina i žarku čežnju za pustinjačkom samoćom, odrekao se biskupske časti uz papino dopuštenje te se vratio u svoju ljubljenu kartuziju Arvières. Ondje je proveo preostale godine života u neprestanom razmatranju nebeskih stvarnosti. Sveti Artald preselio se u vječnu radost 6. listopada 1206. godine, doživjevši duboku starost od sto i pet godina.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Artald pokopan je u samostanskoj crkvi u Arvièresu. Njegovo štovanje potvrdio je papa Grgur XVI. 1834. godine, proširivši ga na cijelu Europu. Kada su tijekom Francuske revolucije redovnici protjerani, njegove svete moći prenesene su u župnu crkvu u obližnjem Lochieu, gdje se i danas s poštovanjem čuvaju. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju i u kartuzijanskom redu slavi se 6. listopada.

Isti dan, 6. listopada, slave se i