Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Hugo de Actis

BLAŽENIK · MONAH

Blaženi Hugo de Actis

Spomendan
26. srpnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1270.

Život

Blaženi Hugo de Actis (Ugo degli Atti) rođen je u prvoj polovici trinaestoga stoljeća u utvrđenome mjestu Serra San Quirico u pokrajini Marke, u plemićkoj obitelji Atti. U mladosti je osjetio prolaznost ovoga svijeta i čežnju za potpunim posvećenjem Bogu u monaškoj tišini i askezi. Zajedno sa svojim bratom Josipom, koji se također posvetio Gospodinu, privučen je svetačkim primjerom svetoga Silvestra Guzzolinija, utemeljitelja silvestrinske grane benediktinskoga reda.

Sveti Silvestar primio je Huga među svoje prve učenike u samostan svetoga Ivana. Hugo se od samoga početka redovničkoga hoda odlikovao iznimnom poslušnošću, strogošću prema samomu sebi, neprestanom molitvom i dubokim razmatranjem Božje riječi. Bio je uzor redovničke stege, u svemu nasljedujući stope svetoga Benedikta pod mudrim vodstvom svoga utemeljitelja.

Kasnije je prešao u Sassoferrato, gdje je nastavio svoj svetački monaški život, služeći braći i puku svojom duhovnom mudrošću, savjetima i molitvenom pomoći. Proživio je dane u postojanome hodu prema evanđeoskomu savršenstvu te je blago preminuo u Gospodinu u Sassoferratu, 26. srpnja 1270. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Zemni ostaci blaženoga Huga de Actisa počivaju u velikoj crkvi svete Marije (Santa Maria del Ponte del Piano) u Sassoferratu, gdje se njegovo sveto tijelo čuva pod oltarom uz veliko poštovanje naroda. U kapeli posvećenoj njemu u toj crkvi umjetnički su prikazani prizori iz njegova svetoga života.

Štovanje blaženoga Huga službeno je potvrdio papa Benedikt XIV. 1756. godine, upisavši ga u popis blaženika. Glavni je nebeski zaštitnik grada Sassoferrata, gdje se njegov spomendan slavi 26. srpnja, te suzaštitnik rodnoga mjesta Serra San Quirico, dok ga silvestrinska benediktinska kongregacija slavi 27. srpnja. U umjetnosti se prikazuje u crnom habitu silvestrinskih monaha, često u molitvenome stavu pred raspelom, kao trajni uzor vjernosti monaškomu pozivu, skrovitosti i poslušnosti.

Isti dan, 26. srpnja, slave se i