BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Sancija Portugalska
- Spomendan
- 11. travnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1229.
Život
Blažena Sancija Portugalska rodila se 22. travnja 1180. godine u kraljevskome gradu Coimbri, kao kći portugalskoga kralja Sancha I. i kraljice Dulce Aragonske. Odrasla je u ozračju kršćanske vjere i kraljevske raskoši, no njezina je duša od najranije mladosti čeznula za skromnošću, sabranošću i tihim redovničkim životom. Odbila je sve ponuđene prosce i bračne saveze s uglednim europskim plemićima, čvrsto odlučivši ostati zaručnica Kristova u trajnom djevičanstvu.
Nakon očeve smrti 1211. godine, Sancija je prema kraljevskoj oporuci naslijedila grad i utvrdu Alenquer sa svim prihodima, kao i znatna novčana sredstva. No njezin brat, novi kralj Alfonso II., u nastojanju da centralizira državnu vlast, usprotivio se predaji posjeda i prava svojim sestrama Sanciji, Tereziji i Mafaldi. Nastao je dugotrajan spor u kojemu je plemstvo stalo u obranu kraljevskih kćeri. Sancija je te sukobe podnosila s velikim mirom, tražeći u molitvi prestanak razdora i pomirenje u domovini. Sukob je konačno mirno riješen 1223. godine dolaskom novoga kralja Sancha II., koji je teti priznao sva njezina prava i prihode.
Sancija je svoja velika dobra upotrijebila isključivo za slavu Božju i pomoć siromasima. Godine 1219. u svojoj utvrdi u Alenqueru s velikom je ljubavlju ugostila svetog Berarda i njegovu redovničku subraću, prve franjevačke misionare koje je sveti Franjo Asiški slao u Afriku. Saznavši da putuju kroz krajeve pod vlašću Maura, mudra im je kneginja providjela svjetovnu odjeću kako bi sigurno prošli kroz Sevillu na putu prema Maroku. Svoje je golemo imetak uložila u podizanje samostana Santa Maria de Celas pokraj Coimbre, gdje je utemeljila cistercitsku redovničku zajednicu posvećenu molitvi i njezi bolesnika. Ondje je i sama obukla redovnički habit, položivši zavjete kao ponizna cistercitkinja. Živjela je u poslušnosti, strogom nemrsu i neprestanom klanjanju pred Gospodinom, služeći sestrama kao najponiznija službenica. Blažena Sancija preminula je sveto u Gospodinu u samostanu Celas 13. ožujka 1229. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon njezina preminuća, njezina sestra Terezija dala je prenijeti njezino tijelo u glasoviti samostan Lorvão, gdje su obje sestre stoljećima počivale okružene velikim štovanjem portugalskoga naroda koji ih je nazivao svetim kraljicama. Papa Klement XI. svečano je potvrdio njezino štovanje bulom Sollicitudo Pastoralis Officii 13. prosinca 1705. godine, proglasivši je blaženom zajedno sa sestrom Terezijom. U Rimskom martirologiju njezin se liturgijski spomendan slavi 11. travnja. U cistercitskom redu i u Portugalu njezin se spomen zajedno sa sestrama slavi i 20. lipnja. U ikonografiji se prikazuje kao kraljevska djevica u bijelom cistercitskom habitu, s krunom na glavi i maketom samostana u ruci, ili kako pruža milostinju siromasima i pomaže franjevačkim misionarima.
Isti dan, 11. travnja, slave se i
- Blažena Jelena Guerra, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Anđeo Carletti iz Chivassa, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Lanuin, redovnik 12. stoljeće
- Sveta Gema Galgani, djevica 20. stoljeće
- Sveti Antipa Pergamski, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Barsonufije, anahoret 6. stoljeće
- Sveti Dujam Salonski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Filip od Gortine, biskup 2. stoljeće
- Sveti Stanislav, biskup i mučenik 11. stoljeće
- Blaženi Juraj Gervase, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Simfronijan Ducki, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Izak od Spoleta, redovnik 6. stoljeće