SVETICA · DJEVICA
Sveta Gema Galgani
- Spomendan
- 11. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1903.
Među najštovanijima: Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveta Gema Galgani, krsnim imenom Gemma Umberta Maria Pia, rođena je 12. ožujka 1878. u selu Camigliano pokraj Capannorija u Toskani u Italiji, kao peto od osmero djece imućnoga ljekarnika Enrika Galganija i Aurelije rođene Landi. Obitelj se ubrzo preselila u Luccu radi boljega školovanja djece. Gema je zarana doživjela teške obiteljske tragedije: majka joj je oboljela od tuberkuloze i umrla kada je Gemi bilo samo sedam godina, a brat Gino, sjemeništarac kojega je neizmjerno voljela, umro je od iste bolesti u osamnaestoj godini. Školovala se kod sestara Oblata Duha Svetoga u Lucci, gdje se istaknula marljivošću i pobožnošću.
Nakon očeve smrti od raka 1897. godine, obitelj je doživjela potpuni financijski slom i ostala bez ičega. Gema se brinula za mlađu braću, odbivši dvije ponude za brak. Godine 1898. teško je oboljela od gnojne upale kralježaka i izgubila moć kretanja, no u ožujku 1899. čudesno je ozdravila po zagovoru svetoga Gabrijela od Žalosne Gospe i svete Margarete Marije Alacoque. Željela je stupiti među pasionistkinje, ali je odbijena zbog krhka zdravlja. Primila ju je u svoj dom pobožna obitelj Giannini u Lucci, gdje je provela posljednje četiri godine života pod duhovnim vodstvom pasionista oca Germana Ruoppola.
Uvečer 8. lipnja 1899., uoči svetkovine Presvetoga Srca Isusova, Gema je primila svete stigme: na rukama, nogama i boku pojavile su se rane iz kojih je tekla krv, a koje su se otvarale svakoga četvrtka navečer i krvarile do petka poslijepodne. Živjela je u neprestanoj kontemplaciji Muke Kristove, trpeći tjelesne boli i đavolske nasrtaje za obraćenje grešnika. Početkom 1903. oboljela je od tuberkuloze te je u herojskoj strpljivosti i potpunom sjedinjenju s Raspetim preminula na Veliku subotu, 11. travnja 1903. godine u Lucci, u svojoj dvadeset i petoj godini.
Čuda
Sveta je Gema bila obdarena izvanrednim mističnim milostima: nosila je rane Kristove muke, razgovarala sa svojim anđelom čuvarom i svecima te doživljavala levitacije. U jednoj takvoj prilici, dok je u blagovaonici grlila i cjelivala ranu na velikom kućnom raspelu, bila je uzdignuta u zrak pred svjedocima. U postupku beatifikacije i kanonizacije Crkva je potvrdila više čudesnih ozdravljenja koja su se dogodila po njezinu nebeskom zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svete Geme Galgani slavi se 11. travnja, na dan njezina preminuća, dok je pasionisti i nadbiskupija Lucca slave 16. svibnja. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 14. svibnja 1933., a papa Pio XII. kanonizirao ju je 2. svibnja 1940. godine. Njezini posmrtni ostaci počivaju u svetištu i samostanu pasionistkinja u Lucci, koji je podignut prema njezinoj samrtnoj želji. U umjetnosti se prikazuje u jednostavnoj crnoj haljini sa sklopljenim rukama na kojima se vide rane stigmi ili kako u zanosu promatra raspelo. Zaštitnica je ljekarnika, studenata, bolesnika od tuberkuloze, osoba koje trpe kušnje i siročadi.
Isti dan, 11. travnja, slave se i
- Blažena Jelena Guerra, djevica 20. stoljeće
- Blažena Sancija Portugalska, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Anđeo Carletti iz Chivassa, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Lanuin, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Antipa Pergamski, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Barsonufije, anahoret 6. stoljeće
- Sveti Dujam Salonski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Filip od Gortine, biskup 2. stoljeće
- Sveti Stanislav, biskup i mučenik 11. stoljeće
- Blaženi Juraj Gervase, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Simfronijan Ducki, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Izak od Spoleta, redovnik 6. stoljeće