BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Alfons Marija Fusco
- Spomendan
- 6. veljače
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1910.
Život
Sveti Alfons Marija Fusco rođen je 23. ožujka 1839. godine u mjestu Angri pokraj Salerna u talijanskoj pokrajini Kampaniji, kao najstariji od petero djece u obitelji Aniella Fusca i Giuseppine Schiavone. Njegovi su roditelji nakon četiri godine braka bez djece hodočastili na grob blaženoga Alfonsa Marije de Liguorija u Paganiju moleći za dar potomstva. Jedan im je redemptorist tada prorekao: »Imat ćete sina, dat ćete mu ime Alfons, on će postati svećenik i živjeti svetim životom«. Dječak je rođen upravo dva mjeseca prije nego što je Alfons de Liguori proglašen svetim.
Od ranoga djetinjstva odlikovao se blagim značajem, ljubavlju prema siromasima i molitvi. Već sa sedam godina primio je prvu svetu pričest i potvrdu. U dobi od jedanaest godina povjerio je roditeljima želju da postane svećenik te je 5. studenoga 1850. godine stupio u sjemenište u Nocera dei Pagani. Tijekom sjemenišnih dana u snu je vidio Isusa koji mu je povjerio zadaću da osnuje redovničku zajednicu sestara i sirotište za napuštenu djecu. Za svećenika je zaređen na blagdan Duhova, 29. svibnja 1863. godine, po rukama nadbiskupa Salerna Antonija Salomona.
Kao svećenik u župi svetoga Ivana Krstitelja u Angriju susreo se s teškim siromaštvom i neukošću seoske djece koja su bila prepuštena ulici. U svojoj je kući otvorio malu pučku školu i oratorij, a u vrijeme pošasti kolere 1869. godine nesebično je njegovao bolesnike sve dok se i sam nije zarazio i jedva preživio. S misionarima svetoga Vinka Paulskoga godinama je propovijedao pučke misije po seoskim krajevima.
Dana 26. rujna 1878. godine, zajedno s plemkinjom Maddalenom Caputo i trima djevojkama, don Alfons je u Angriju utemeljio Kongregaciju sestara svetoga Ivana Krstitelja (baptistinke). Svrha družbe bila je pružiti utočište, hranu i kršćanski odgoj siromašnim i napuštenim djevojčicama bez roditelja. Ubrzo je otvorio i zavod »Opera degli Artigianelli« za odgoj i zanatsko obrazovanje siromašnih dječaka.
Djelo je doživjelo procvat, no don Alfons je morao podnijeti teške kušnje, zavisti, lažne optužbe i nerazumijevanja pojedinih crkvenih poglavara koji su ga čak pokušali ukloniti s vodstva instituta. Svetac je sve podnosio u potpunoj poniznosti i šutnji, govoreći: »Gospodine, hvala ti, bio sam samo beskoristan sluga«. Uoči smrti blagoslovio je svoje redovnice riječima: »S neba vas neću zaboraviti, uvijek ću moliti za vas«. Preminuo je u Angriju 6. veljače 1910. godine u sedamdesetoj godini života.
Čuda
Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje dječaka iz biskupije Ndola u Zambiji, koji je u veljači 1998. godine obolio od teške dječje cerebralne malarije praćene dugotrajnom komom, epileptičkim napadajima, upalom pluća i sepsom. Unatoč neučinkovitosti lijekova, nakon usrdnih molitava upućenih don Alfonsu Fuscu dijete je u noći između 2. i 3. veljače u trenu i potpuno ozdravilo bez ikakvih posljedica.
Za kanonizaciju je potvrđeno čudo ozdravljenja sestre baptistinke koja je 25. listopada 2009. godine u Rimu pretrpjela masivno subarahnoidno krvarenje s hidrocefalusom uslijed puknuća aneurizme. Liječnici su smatrali slučaj beznadnim, no nakon zajedničke molitve sestara blaženom utemeljitelju, redovnica je u trenu i potpuno ozdravila bez ikakvih neuroloških oštećenja.
Štovanje i zaštitništvo
Alfonsa Mariju Fusca blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 7. listopada 2001. godine, a svetim papa Franjo 16. listopada 2016. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov se spomen u Rimskom martirologiju slavi 6. veljače, dok se liturgijski spomendan časti 7. veljače. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u kapeli kuće matice sestara baptistinki u Angriju. Prikazuje se u svećeničkom ruhu s raspelom u ruci, okružen siročadi koju očinski blagoslivlja.
Isti dan, 6. veljače, slave se i
- Blaženi Anđeo iz Furcija, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Franjo Spinelli, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Doroteja, djevica, i Teofil, mučenici 4. stoljeće
- Sveta Reinilda, opatica 8. stoljeće
- Sveti Amand od Maastrichta, biskup 7. stoljeće
- Sveti Brinolf Algotsson, biskup 14. stoljeće
- Sveti Guarin od Palestrine, biskup 12. stoljeće
- Sveti Matej Correa, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Mel od Ardagha, biskup 5. stoljeće
- Sveti Pavao Miki i drugovi, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Silvan, biskup, Luka, đakon, i Mokije, lektor, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Vedast (Vaast) od Arrasa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Antolijan, mučenik 3. stoljeće