Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveti Mucijan Marija Wiaux

Sveti Mucijan Marija Wiaux
Klikni za povećanje
×
Sveti Mucijan Marija Wiaux
Sveti Mucijan Marija Wiaux. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Mucijan Marija Wiaux

Spomendan
30. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1917.

Život

Sveti Mucijan Marija Wiaux (Mutien-Marie Wiaux), krsnim imenom Louis-Joseph Wiaux, rođen je 20. ožujka 1841. u selu Mellet u Belgiji, kao treće od šestero djece u pobožnoj obitelji seoskoga kovača. Majka mu je vodila malu seosku gostionicu u kući, a svaka bi večer u obitelji završavala zajedničkom molitvom krunice. Mali je Louis-Joseph bio blag, poslušan i pobožan dječak koji je nakon završene škole radio kao šegrt u očevoj kovačnici, no brzo je postalo jasno da tjelesno i naravno nije prikladan za taj teški zanat. Potaknut mjesnim župnikom, upoznao je Braću kršćanskih škola (lasalijance) koji su otvarali školu u obližnjem Gosseliesu, te je u srcu prepoznao svoj životni poziv.

Dana 7. travnja 1856. stupio je u novicijat Braće kršćanskih škola u Namuru, uzeo redovničko ime brat Mucijan Marija (po ranokršćanskom mučeniku Mucijanu) te položio prve redovničke zavjete. Nakon kratkoga poučavanja u Chimayu i Bruxellesu, 1859. premješten je u Zavod svetoga Bertuina u selu Malonne pokraj Namura, gdje je ostao punih pedeset i osam godina, sve do svoje smrti.

U početku svoga učiteljskoga djelovanja mladi se brat Mucijan teško nosio s nastavom i disciplinom, pa su poglavari čak razmišljali o njegovu otpuštanju iz reda. No uz pomoć starije subraće povjereno mu je poučavanje crtanja i glazbe u nižim razredima te služba prefekta discipline. Te je skromne, sporedne dužnosti prihvatio s iznimnom poniznošću, radosnom spremnošću i nepokolebljivom vjernošću redovničkomu pravilu. Bio je uvijek dostupan za svaku potrebu samostana i škole: tješio je učenike koji su tugovali za domom, dočekivao putnike na kolodvoru i svakoga dana poučavao vjeronauk djecu u mjesnoj župnoj crkvi. Učenici i subraća prozvali su ga »bratom koji uvijek moli«, jer je svaki slobodan trenutak provodio na koljenima pred svetohraništem ili pred špiljom Gospe Lurdske u školskom dvorištu. U studenome 1916. njegovo je zdravlje naglo popustilo, no on se i po najgoroj zimi trudio sudjelovati u zajedničkoj molitvi. Preminuo je u zoru 30. siječnja 1917. u Malonneu, izgovorivši na pragu vječnosti: »Kako je čovjek sretan kad se nalazi na rubu groba, a cijeloga je života gajio veliku pobožnost prema Presvetoj Djevici!«

Čuda

Sveti brat Mucijan Marija bio je poznat po svojoj trajnoj prisutnosti Božjoj, a nakon njegove smrti njegov je grob postao stjecište hodočasnika i vrelo čudesnih uslišanja. Brojna su svjedočanstva govorila o naglim ozdravljenjima bolesnika koji su se utjecali njegovu zagovoru ili doticali predmete s njegova groba. Crkva je u postupku beatifikacije i kanonizacije ispitala i potvrdila čudesna ozdravljenja koja su se dogodila po njegovu zagovoru, a koja su liječnici proglasili znanstveno i medicinski neobjašnjivima.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci svetoga Mucijana Marije Wiauxa počivaju pod pločom od bijeloga mramora u velebnom svetištu podignutom njemu u čast u Malonneu u Belgiji, kamo hodočaste vjernici iz cijeloga svijeta. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 30. listopada 1977., a papa Ivan Pavao II. svetim 10. prosinca 1989. u bazilici svetoga Petra u Rimu, istaknuvši ga kao uzor postojane molitve i skrovite svetosti u svakodnevici. Njegov liturgijski spomendan slavi se 30. siječnja. Prikazuje se u lasalijanskom redovničkom odijelu s bijelim ovratnikom, sklopljenih ruku u molitvi pred Gospinim kipom ili s krunicom u ruci.

Isti dan, 30. siječnja, slave se i