Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Albert Hurtado Cruchaga

Blaženi Albert Hurtado Cruchaga
Klikni za povećanje
×
Blaženi Albert Hurtado Cruchaga
Blaženi Albert Hurtado Cruchaga. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Albert Hurtado Cruchaga

Spomendan
18. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1952.

Život

Sveti Albert Hurtado Cruchaga rođen je 22. siječnja 1901. u gradu Viña del Mar u Čileu. Kada su mu bile samo četiri godine, umro mu je otac, a obitelj je zbog prijevare prilikom prodaje imanja ostala u potpunom siromaštvu te se preselila u Santiago, gdje su živjeli kod rodbine. Tako je Albert već u djetinjstvu iskusio što znači biti siromašan i bez vlastita krova nad glavom. Zahvaljujući stipendiji školovao se u isusovačkom kolegiju svetog Ignacija u Santiagu, gdje je već kao dječak pomagao u siromašnim gradskim četvrtima. Od 1918. do 1923. studirao je pravo na Katoličkom sveučilištu u Čileu, radeći uz studij kako bi uzdržavao majku i mlađeg brata, te je doktorirao s radom o radničkom pravu.

Umjesto odvjetničke karijere, 14. kolovoza 1923. ušao je u novicijat Družbe Isusove u Chillánu. Studirao je u Córdobi u Argentini i potom u Barceloni, a kada su isusovci 1931. protjerani iz Španjolske, nastavio je teološki studij u Louvainu u Belgiji. Ondje je 24. kolovoza 1933. zaređen za svećenika te je doktorirao iz pedagogije i psihologije. Vrativši se u Čile 1936. godine, predavao je vjeronauk u kolegiju svetog Ignacija i pedagogiju na Katoličkom sveučilištu, vodio Marijinu kongregaciju i davao duhovne vježbe svetog Ignacija Lojolskog, oduševljavajući mlade za svećenička zvanja i rad sa siromasima.

Kao duhovni ravnatelj mladeži Katoličke akcije objavio je 1941. knjigu u kojoj je upozorio na pomanjkanje svećenika i teški položaj radnika i seljaka, pozivajući kršćane na djelotvornu ljubav. Potaknut Kristovim riječima o ljubavi prema najmanjima, 1944. godine osnovao je dobrotvorno djelo Kristov dom, utočišta koja su pružala pravu obiteljsku toplinu napuštenoj djeci i beskućnicima. Kupio je stari zeleni kamionet kojim je noću obilazio ulice Santiaga i ispod mostova skupljao promrzlu i gladnu djecu, govoreći da je svaki siromah i svaki prosjak sam Krist koji nosi svoj križ. U nekoliko godina njegovi su domovi diljem Čilea pomogli stotinama tisuća djece.

Želeći prožeti društvo socijalnim naukom Crkve, 1947. godine osnovao je Čileansku sindikalnu udrugu kako bi odgajao kršćanske radničke vođe, napisao više knjiga o kršćanskom društvenom poretku, a 1951. pokrenuo časopis Mensaje. Svojom vedrinom i neumornom ljubavlju privlačio je mnoge duše Bogu. Godine 1952. obolio je od teškog raka gušterače. Trpeći velike boli s potpunim predanjem u volju Božju i neprestano zahvaljujući Gospodinu, preminuo je u Santiagu 18. kolovoza 1952. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1994., a svetim papa Benedikt XVI. 23. listopada 2005. u Rimu. Njegov se spomendan slavi 18. kolovoza.

Isti dan, 18. kolovoza, slave se i