Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blažena Paula Montaldi

BLAŽENICA · OPATICA

Blažena Paula Montaldi

Spomendan
18. kolovoza
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Sveta Paula Montal Fornés, u redovništvu prozvana Paula od svetoga Josipa Kalasancijskoga, rođena je 11. listopada 1799. godine u primorskom gradiću Arenys de Mar pokraj Barcelone u Španjolskoj. Bila je najstarija od petero djece u obitelji Ramona Montala i Vicente Fornés. Kada joj je bilo samo deset godina, iznenada joj je preminuo otac, pa je mlada Paula morala rano preuzeti teške poslove čipkarice i švelje kako bi pomogla majci udovici u podizanju i uzdržavanju mlađe braće.

Kroz teške godine rada i odrastanja Paula je promatrala položaj žena i djevojčica u društvu te je uvidjela da su one bile gotovo posve lišene mogućnosti obrazovanja i vjerskoga odgoja, svedene jedino na kućanske poslove. U njezinu je srcu sazrela želja da se posve posveti Bogu i cjelovitom kršćanskom odgoju ženske mladeži. Godine 1829. zajedno sa svojom prijateljicom Inés Busquets otvorila je u Figuerasu prvu besplatnu školu za djevojčice sa širokim obrazovnim programom. Uspjeh je bio izniman, pa je 1842. godine otvorila školu u rodnom Arenys de Maru, a potom 1846. godine u Sabadellu.

Paula se od mladosti divila duhovnosti svetoga Josipa Kalasancijskoga, utemeljitelja pobožnih škola (pijarista). U Sabadellu je stupila u vezu s ocima pijaristima koji su joj pomogli sastaviti redovnička pravila nadahnuta kalasancijevskom karizmom. Dana 2. veljače 1847. godine, uz odobrenje nadbiskupa Barcelone Pedra Martíneza de San Martína, Paula i njezine prve tri družbenice položile su redovničke zavjete i obukle redovnički habit, utemeljivši Družbu kćeri Marijinih od pobožnih škola (skolopinke). Uzela je redovničko ime Paula od svetoga Josipa Kalasancijskoga. Družba je 1860. godine dobila pohvalni dekret od pape Pija IX.

Majka Paula se s velikom poniznošću stavila na raspolaganje djelu, ne tražeći vlast niti položaj vrhovne glavarice. Osobno je osnovala brojne škole diljem Katalonije, među kojima u Igualadi, Vendrellu, El Masnouu, Gironi, Blanesu i Barceloni. Godine 1859. utemeljila je školu u Olesa de Montserrat, podno glasovitoga marijanskoga svetišta Majke Božje Montserratske, prema kojoj je gajila neizmjernu pobožnost. Ondje je ostala djelovati sve do kraja svoga zemaljskoga hoda, poučavajući djevojčice molitvi, radu i kršćanskim krepostima. Preminula je sveto u Olesa de Montserrat 26. veljače 1889. godine, u devedesetoj godini života.

Čuda

U postupku njezine kanonizacije Crkva je priznala čudesna ozdravljenja izvedena po njezinu nebeskom zagovoru. Osobito je glasovito čudo koje se dogodilo u rujnu 1993. godine u mjestu Blanquizal pokraj Medellína u Kolumbiji. Osmogodišnja djevojčica Natalia García Mora teško je oboljela od smrtonosne bolesti sa zatajenjem vitalnih organa.

Liječnici su smatrali da joj nema spasa, no njezina je obitelj zajedno sa sestrama skolopinkama započela usrdnu devetnicu blaženoj Pauli Montal. Djevojčica je iznenada i potpuno ozdravila, a liječničko povjerenstvo u Rimu potvrdilo je da je to ozdravljenje znanstveno neobjašnjivo, trajno i potpuno, što je omogućilo njezino proglašenje svetom.

Štovanje i zaštitništvo

Paulu Montal Fornés blaženom je proglasio papa Ivan Pavao II. 18. travnja 1993. godine, a isti ju je papa svečano proglasio svetom 25. studenoga 2001. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu. Njezin liturgijski spomendan u općem kalendaru i Rimskom martirologiju slavi se 26. veljače, na dan njezina preminuća. Njezine časne relikvije počivaju i izložene su štovanju pod oltarom kapele u samostanu u Olesa de Montserrat u Španjolskoj. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu skolopinki s raspelom, knjigom i perom, okružena djevojčicama koje poučava.

Isti dan, 18. kolovoza, slave se i