BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Elizabeta Renzi
- Spomendan
- 14. kolovoza
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1859.
Život
Blažena Elizabeta Renzi, krsnim imenom Maria Elisabetta, rođena je 19. studenoga 1786. u mjestu Saludecio pokraj Riminija u Italiji, kao drugo od sedmero djece u imućnoj i uglednoj obitelji cijenjenoga procjenitelja Giambattiste Renzija i plemkinje Vittorije rođene Boni iz Urbina. Obitelj se 1791. preselila u obližnji gradić Mondaino radi očeva posla. U dobi od devet godina poslana je na školovanje u samostan sestara klarisa, gdje je razvila duboku ljubav prema raspetomu Kristu te osjetila čežnju za povučenošću i siromaštvom. Dana 25. rujna 1807., u dobi od dvadeset i jedne godine, stupila je u strogi samostan augustinki u mjestu Pietrarubbia u Markama, smješten na osami u planinama. No 1810. godine Napoleonov je režim raspustio sve samostane u Italiji te su redovnice nasilno protjerane, pa se Elizabeta morala vratiti u roditeljski dom.
Nakon teškoga pada s konja 1821. godine, u kojemu je prepoznala Božji poziv na preispitivanje svoga poslanja, njezin ju je duhovnik usmjerio prema odgojnom radu među siromašnima. Tako je 29. travnja 1824. stigla u selo Coriano kod Riminija, gdje je preuzela malu zapuštenu školu za siromašne djevojčice koju je vodila jedna bivša redovnica. Ubrzo je uz školu započela gradnja crkve posvećene Žalosnoj Gospi, koja je blagoslovljena u svibnju 1825. godine. Kako bi osigurala budućnost škole, Elizabeta je pokušala zajednicu sjediniti s kanosijankama, no njihova utemeljiteljica, sveta Magdalena od Canosse, prepoznala je Elizabetin izniman upraviteljski i duhovni dar te ju je potaknula da sama preuzme punu odgovornost i osnuje samostalnu družbu.
Elizabeta je vlastitim imetkom otkupila zgradu i crkvu te podmirila sve dugove škole. Oko sebe je okupila pobožne djevojke i 1828. godine za njih sastavila pravilo, nazvavši ih Siromasima od Raspetoga. U središte njihove duhovnosti stavila je potpuno odvraćanje od duha svijeta i život podno križa, kako bi u sabranosti slušale glas božanskoga Zaručnika. Biskup Riminija Francesco Gentilini službeno je potvrdio novu družbu 26. kolovoza 1839. pod imenom Pobožne učiteljice od Žalosne Gospe, a tri dana kasnije, 29. kolovoza, Elizabeta i deset njezinih prvih susestara položile su redovničke zavjete u župnoj crkvi u Corianu. Majka Elizabeta ubrzo je otvorila nove zajednice i škole u mjestima Sogliano al Rubicone, Roncofreddo, Faenza, Cotignola, Savignano i Mondaino, neumorno poučavajući siromašne djevojke kršćanskom nauku, čitanju i radu.
Početkom 1859. godine teško je oboljela od tuberkuloze koja joj je zahvatila grlo i želudac. Na samrtnoj postelji u Corianu primila je svetu pričest, a začuvši crkvena zvona, zatražila je oprost od svih i uputila posljednje riječi svojim kćerima potičući ih na velikodušnost prema Gospodinu. Otvorivši oči u trenutku prijelaza, prošaptala je s divljenjem: »Gledam... gledam... gledam...«, te se preselila k Zaručniku u jutarnjim satima 14. kolovoza 1859. godine.
Čuda
U postupku za beatifikaciju temeljito je istraženo i priznato čudesno ozdravljenje pripisano njezinu nebeskom zagovoru, koje se dogodilo na neobjašnjiv način nakon usrdnih molitava vjernika koji su zazivali pomoć časne majke Elizabete.
Štovanje i zaštitništvo
Posmrtni ostaci blažene Elizabete Renzi počivaju u kapeli matične kuće Pobožnih učiteljica od Žalosne Gospe u Corianu kod Riminija. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 8. veljače 1988., a 18. lipnja 1989. svečano ju je uvrstio među blaženike na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njezin se spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 14. kolovoza, u predvečerje svetkovine Velike Gospe, na dan njezina rođenja za nebo.
Isti dan, 14. kolovoza, slave se i
- Blaženi Feliks Yuste Cava, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Arnulf od Soissonsa, biskup 11. stoljeće
- Sveti Dominik Ibáñez de Erquicia, prezbiter, i Franjo Shoyemon, redovnik, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Euzebije Rimski, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Marcel od Apameje, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ursicin Ilirski, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Antun Primaldo i oko osamsto drugova, mučenici 15. stoljeće
- Blaženi Santo Brancorsini iz Urbina, redovnik 14. stoljeće
- Blaženi Vincent Rubiols Castelló, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Fahnan od Rossa, biskup i opat 6. stoljeće