SVETICA · DJEVICA
Sveta Magdalena iz Canosse
- Spomendan
- 10. travnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1835.
Život
Sveta Magdalena iz Canosse, rođena u Veroni 1. ožujka 1774., potjecala je iz jedne od najuglednijih talijanskih plemićkih obitelji, kao kći markiza Ottavija di Canosse i mađarske grofice Terese Szluha. Njezino je djetinjstvo bilo obilježeno teškim kušnjama: kada je imala samo pet godina, otac joj je tragično poginuo u planinama, a majka se dvije godine potom preudala i napustila palaču. Odgoj djece povjeren je francuskoj guvernanti čija je strogost i okrutnost ostavila duboke rane na Magdaleninoj duši. Nakon preboljele teške bolesti, Magdalena je osjetila snažan poziv da se posveti Bogu. Dvaput je pokušala ući u strogi red bosonogih karmelićanki u Veroni i Coneglianu, no u srcu je osjetila da je klauzura ne može zadržati: uvidjela je da bi u samostanu posvetila sebe, ali ne bi mogla pomagati spasenju bližnjih i sprječavati grijehe na ulicama.
Vrativši se u obiteljsku palaču, preuzela je upravljanje velikim imanjem, no njezino je srce kucalo za siromahe. Gledajući strašne posljedice napoleonskih ratova, glad, bijedu, moralno propadanje i mnoštvo napuštene djece po ulicama Verone, Magdalena je odlučila sve svoje nasljedstvo i plemićki položaj staviti u službu najpotrebitijih. Unatoč nerazumijevanju i žestokom protivljenju svoje plemićke rodbine, 8. svibnja 1808. napustila je raskoš palače Canossa i preselila se u siromašnu četvrt San Zeno, u napušteni samostan svetih Josipa i Fidencija. Ondje je s nekoliko suradnica započela zajednički život utemeljivši Družbu kćeri ljubavi, poznatu kao kanosijanke.
Sestre su se posvetile besplatnom školovanju i kršćanskom odgoju siromašnih djevojčica, poučavanju katekizma, brizi za bolesnike po bolnicama i domovima te pripremi seoskih učiteljica. Djelo se brzo širilo: Magdalena je otvorila nove samostane u Veneciji, Milanu, Bergamu i Trentu. Papa Lav XII. odobrio je pravila družbe 23. prosinca 1828. godine. Želeći pružiti istu kršćansku skrb i siromašnim dječacima, Magdalena je 1831. u Veneciji položila temelj i muškoj grani, Sinovima ljubavi. Iscrpljena neumornim apostolatom, putovanjima i pokorom, preminula je u Veroni 10. travnja 1835. godine, u šezdeset i prvoj godini života.
Čuda
Crkva je u postupku njezina proglašenja svetom pomno ispitala i potvrdila čudesna ozdravljenja izmoljena njezinim moćnim zagovorom kod Boga. Liječnička i teološka povjerenstva potvrdila su znanstveno neobjašnjiva, trenutna i trajna ozdravljenja teško oboljelih osoba koje su se s pouzdanjem utekle njezinoj pomoći, što je omogućilo njezino svečano uzdignuće na čast oltara.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svete Magdalene iz Canosse slavi se 10. travnja, na dan njezina rođenja za nebo. Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 7. prosinca 1941., a papa Ivan Pavao II. kanonizirao ju je 2. listopada 1988. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Tom prigodom Papa je istaknuo kako ju je ljubav prema Kristu i bližnjemu izjedala poput ognja. Njezine se relikvije s poštovanjem čuvaju u matičnoj kući sestara kanosijanki u Veroni. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnom redovničkom odijelu svoje družbe, s raspelom na prsima i knjigom pravila, često okružena siromašnom djecom.
Isti dan, 10. travnja, slave se i
- Blaženi Antun Neyrot, prezbiter i mučenik 15. stoljeće
- Blaženi Bonifacije Żukowski, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Marko Fantuzzi iz Bologne, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Fulbert od Chartresa, biskup 11. stoljeće
- Sveti Makarije Antiohijski (od Genta), hodočasnik 11. stoljeće
- Sveti Mihael de Sanctis, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Paladije od Auxerrea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Apolonije, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Beda Mlađi, redovnik 9. stoljeće
- Sveti Terencije, Afrikan, Maksim, Pompej, Aleksandar, Teodor i četrdeset drugova, mučenici 3. stoljeće