Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blaženi Antun Neyrot

Blaženi Antun Neyrot
Klikni za povećanje
×
Blaženi Antun Neyrot
Blaženi Antun Neyrot. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Antun Neyrot

Spomendan
10. travnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1460.

Život

Blaženi Antun Neyrot (Antonio Neirotti) rođen je oko 1425. godine u Rivoliju pokraj Torina u Pijemontu. U ranoj mladosti stupio je u Red braće propovjednika (dominikanaca) u glasovitom samostanu svetoga Marka u Firenci, gdje ga je u red primio sveti Antonin Firentinski, a subrat mu je bio i blaženi Fra Angelico. U Firenci se posvetio teološkom studiju i bio zaređen za svećenika.

Bio je nemirna duha te je zatražio premještaj na Siciliju. Nakon kraćega boravka u Palermu, u kolovozu 1458. godine ukrcao se na lađu za Napulj. No tijekom plovidbe brod su napali i zarobili maurski gusari te su sve putnike, pa tako i Antuna, odveli u sužanjstvo u Tunis u sjevernoj Africi. U sužanjstvu je Antun isprva uživao određenu naklonost vladara, no zbog svoje nestrpljivosti i oholosti ubrzo je bačen u strogi zatvor o kruhu i vodi. Slomljen teškim zatvorskim uvjetima i strahom od trpljenja, Antun je u travnju 1459. godine kukavički zanijekao katoličku vjeru. Postao je otpadnik (apostata), prihvatio islam, oženio se i počeo prevoditi Kuran.

No Gospodin nije dopustio da Njegov zabludjeli sluga propadne. Nekoliko mjeseci kasnije do njega je doprla vijest o smrti njegova nekadašnjega priora i učitelja svetoga Antonina Firentinskoga. Iste noći sveti se Antonin ukazao Antunu u snu, strogo ga opomenuo i pozvao na obraćenje. Duboko potresen, Antun se suočio sa svojim strašnim grijehom izdaje Krista. Prolio je gorke suze pokajanja i odlučio javno okajati svoj pad, pa makar ga to stajalo života.

Pronašao je jednoga dominikanskoga svećenika u gradu, ponizno se ispovjedio i zatražio ponovni prijem u red. Želeći da njegovo svjedočanstvo vjere bude jednako javno kao što je bilo njegovo otpadništvo, Antun je na Veliki četvrtak, 10. travnja 1460. godine, obukao svoj bijelo-crni dominikanski habit i stupio pred vladarsku palaču u Tunisu. Pred okupljenim mnoštvom i vladarom javno je odbacio zablude islama i neustrašivo ispovjedio da je Isus Krist jedini Bog i Spasitelj. Razjareni je vladar zapovjedio da ga smjesta zatvore i podvrgnu mučenju, a potom izvedu na javni trg. Ondje je blaženi Antun Neyrot zasut kišom kamenja i proboden kopljima. Podnoseći kamenovanje u molitvi za svoje progonitelje, krvlju je oprao svoj pad i primio mučeničku palmu.

Čuda

Kršćanski trgovci iz Genove otkupili su Antunovo tijelo. Kada su prali mučenikove zemne ostatke, primijetili su da iz njegova izranjenoga tijela izbija predivan i neobjašnjiv miomiris. Tijelo je preneseno u Rivoli, gdje su se na njegovu grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja bolesnika.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Antuna Neyrota 10. travnja, na dan njegova mučeništva na Veliki četvrtak. Njegove su relikvije 1469. godine, zauzimanjem blaženoga Amadeja IX. Savojskoga, svečano prenesene u kolegijatsku crkvu Santa Maria della Stella u njegovu rodnom Rivoliju pokraj Torina. Papa Klement XIII. službeno je potvrdio njegovo štovanje 22. veljače 1767. godine, proglasivši ga blaženim mučenikom. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u dominikanskom habitu s tonzurom, držeći u ruci mučeničku palmu i kamenje, kao svijetli znak snage Božjega milosrđa koje paloga grješnika preporađa u slavnoga Kristova mučenika.

Isti dan, 10. travnja, slave se i