Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blaženi Stanislav Kazimierczyk

Blaženi Stanislav Kazimierczyk
Klikni za povećanje
×
Blaženi Stanislav Kazimierczyk
Blaženi Stanislav Kazimierczyk. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER I KANONIK

Blaženi Stanislav Kazimierczyk

Spomendan
3. svibnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1489.

Život

Sveti Stanislav Kazimierczyk (Stanislav Sołtys) rođen je 27. rujna 1433. godine u Kazimierzu pokraj Krakova, u pobožnoj obitelji gradskoga vijećnika Macieja Sołtysa i majke Hedvige, točno na dan prijenosa moći svetoga Stanislava biskupa. Roditelji su dugo molili za potomstvo i bili članovi Bratovštine Presvetoga Sakramenta. Prvu izobrazbu primio je u školi regularnih lateranskih kanonika uz župnu baziliku Tijela Kristova, a potom je na slavnome Jagelonskom sveučilištu u Krakovu postigao doktorate iz filozofije i teologije.

Godine 1456. stupio je u novicijat Reda regularnih lateranskih kanonika svetoga Augustina pri samostanu Tijela Kristova u Kazimierzu, uzevši redovničko ime Kazimierczyk po svome rodnom mjestu. Iste je godine zaređen za svećenika. Iako mlad, zbog iznimne razboritosti i duhovne zrelosti postavljen je za vicemajstora i učitelja novaka te za samostanskoga priora. Bio je blizak i odan prijatelj svetoga Ivana Kantijskoga, s kojim je dijelio ljubav prema nauku i siromasima.

Stanislav je bio neumoran navjestitelj Božje riječi te je propovijedao na poljskom i njemačkom jeziku. Isticao se kao neustrašivi branitelj stvarne Kristove prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu protiv zabluda viklifovaca i husita, zbog čega je u narodu ponio častan naziv »Apostol Presvetoga Sakramenta«. Sate je provodio u ispovjedaonici, privlačeći mnoštvo duša svojom pronicavošću, blagošću i mudrošću. Živio je u strogom mrtvljenju: spavao je na goloj zemlji, postio i provodio noći u klanjanju pred svetohraništem. Kada se teško razbolio u korizmi 1489. godine, pozvao je subraću, položio ruke na njihove glave blagoslivljajući ih te je s uzdignutim rukama prema nebu blago preminuo u Gospodinu u Kazimierzu, 3. svibnja 1489. godine. Po svojoj želji pokopan je na samome ulazu u baziliku Tijela Kristova kako bi po njegovu grobu hodali svi vjernici.

Čuda

Stanislavov je život bio prožet mističnim darovima i viđenjima. Dok je jedne noći molio na grobu svetoga Stanislava na Wawelu, ukazala mu se Majka Božja s Djetetom Isusom u naručju, okružena svecima. Poljski kralj Ivan I. Albert pripisao je njegovu blagoslovu i molitvi veliku vojnu pobjedu nad neprijateljima 8. rujna 1487. godine.

Nakon Stanislavove smrti njegov je grob postao izvorom nebrojenih milosti: već u prvoj godini nakon njegova preminuća crkveni su spisi zabilježili stotinu sedamdeset i šest čudesnih ozdravljenja i uslišanja bolesnika koji su se utjecali njegovu zagovoru. Godine 1632. njegove su neraspadnute moći prenesene u veličanstveni mramorni oltar podignut njemu u čast u bazilici Tijela Kristova.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje svetoga Stanislava bilo je živo stoljećima. Postupak za njegovo službeno priznanje obnovio je krakovski nadbiskup kardinal Karol Wojtyła, koji ga je kao papa Ivan Pavao II. svečano proglasio blaženim na Trgu svetoga Petra u Rimu 18. travnja 1993. godine. Papa Benedikt XVI. svečano ga je kanonizirao 17. listopada 2010. godine.

Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se na dan njegova prijelaza u vječnost, 3. svibnja, dok se u Poljskoj slavi i 5. svibnja. Glavni je zaštitnik Kazimierza i Krakova. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom habitu lateranskih kanonika s mocetom, držeći u ruci pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom i knjigu Svetoga pisma, kao zaštitnik propovjednika, ispovjednika, učitelja i bolesnika.

Isti dan, 3. svibnja, slave se i