Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveti Ivan iz Dukle

Sveti Ivan iz Dukle
Klikni za povećanje
×
Sveti Ivan iz Dukle
Sveti Ivan iz Dukle. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Ivan iz Dukle

Spomendan
29. rujna
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1484.

Život

Sveti Ivan iz Dukle rodio se 1414. godine u gradu Dukli u podnožju Karpata u Poljskoj. Od ranih mladenačkih dana osjećao je snažan poziv na posvećeni život, tišinu i molitvu. Prema predaji, najprije je neko vrijeme proveo kao samotnik i pustinjak u obližnjim šumama, a potom je stupio u Red manje braće konventualaca. Nakon završenih teoloških studija u Krakovu zaređen je za svećenika.

Zbog svojih redovničkih kreposti, mudrosti i vjernosti redu, braća su ga ubrzo izabrala za gvardijana samostana u Lavovu (Lwówu), a kasnije mu je povjerena i odgovorna služba kustosa, odnosno upravitelja samostana te pokrajine. Ivan je neumorno propovijedao po gradovima i selima Poljske, Moldavije i Bjelorusije, vodeći brigu o spasenju duša. Pod utjecajem svetoga Ivana Kapistranskoga i procvata franjevačke obnove, u njegovu je srcu sazrela želja za još strožim obdržavanjem Pravila svetoga Franje. Uz dopuštenje poglavara prešao je među Manju braću opservante (u Poljskoj nazvane bernardinci po svetome Bernardinu Sijenskom), gdje je proveo ostatak svoga zemaljskog vijeka.

U opservantskome samostanu u Lavovu Ivan je vršio službu provincijalnoga starješine, no iznad svega posvetio se ispovjedaonici i propovjedaonici. Sate je provodio slušajući ispovijedi, tješeći nevoljnike i privodeći grešnike Bogu. Svojim blagim, ali jasnim propovijedanjem uspješno je pobijao zablude husita i radio na privođenju odijeljenih kršćana jedinstvu Katoličke Crkve. Kada je u dubokoj starosti posve oslijepio i obolio na noge, nije napuštao svoj apostolat: mlada subraća čitala su mu odlomke Svetoga pisma koje je potom napamet razlagao vjernicima s propovjedaonice. Ustrajan u molitvi i trpljenju, sveti je Ivan preminuo u Gospodinu u Lavovu, 29. rujna 1484. godine.

Čuda

Gospodin je svetoga Ivana iz Dukle proslavio mnogim čudesnim djelima za života i nakon smrti. Njegovo propovijedanje imalo je čudesnu snagu obraćenja, a njegova je molitva vraćala mir i zdravlje bolesnima. Nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu u Lavovu događala nebrojena čudesna ozdravljenja, o čemu svjedoče crkveni zapisi iz onoga doba. Prema predaji, kada su neprijateljske vojske opsjedale grad Lavov, sveti se Ivan ukazao na nebu iznad grada u molitvenome stavu, rastjerao napadače i spasio stanovnike od propasti.

Štovanje i zaštitništvo

Grob svetoga Ivana iz Dukle u crkvi bernardinaca u Lavovu bio je stoljećima jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta. Papa Klement XII. proglasio ga je blaženim 1733. godine, a 1739. godine imenovao ga je, uz svetoga Kazimira, glavnim zaštitnikom Poljske i Litve.

Svečanu kanonizaciju predvodio je sveti papa Ivan Pavao II. u Krosnu u Poljskoj, 10. lipnja 1997. godine, pred više od milijun okupljenih vjernika. Njegov liturgijski spomendan slavi se na dan njegova rođenja za nebo, 29. rujna. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkomu habitu bernardinaca, s raspelom u ruci, s očima usmjerenima prema nebu ili u stavu propovijedanja, kao nebeski zaštitnik Poljske, Litve, slijepih osoba, propovjednika i kršćanskoga jedinstva.

Isti dan, 29. rujna, slave se i