Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blažena Veronika iz Binasca Negroni

Blažena Veronika iz Binasca Negroni
Klikni za povećanje
×
Blažena Veronika iz Binasca Negroni
Blažena Veronika iz Binasca Negroni. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Veronika iz Binasca Negroni

Spomendan
13. siječnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1497.

Život

Blažena Veronika iz Binasca (na krštenju Ivana Negroni) rođena je 1445. godine u selu Binasco pokraj Milana, u siromašnoj težačkoj obitelji roditelja Zanina i Giacomine. Od djetinjstva je radila teške poslove u polju i kućanstvu te nikada nije pohađala školu. Čeznula je za redovničkim životom, pa je noću pri svjetlu svijeće sama pokušavala naučiti čitati kako bi mogla moliti časoslov. Kada se 1463. godine prijavila u samostan sestara franjevki, a potom u samostan augustinki svete Marte u Milanu, odbijena je zbog nepismenosti uz uvjet da najprije nauči čitati psaltir.

U tjeskobi i suzama Veroniki se ukazala Blažena Djevica Marija koja ju je utješila i poučila da joj svjetovna slova nisu potrebna, već tri otajstvena duhovna slova: prvo slovo, bijelo, označava čistoću nakane i ljubav prema Bogu iznad svega; drugo slovo, crno, označava strpljivost i uzdržavanje od svakoga gunđanja i osuđivanja bližnjega; treće slovo, crveno, označava svakodnevno razmatranje Isusove muke. Vođena tim nebeskim naukom, Veronika je 1466. godine primljena kao sestra konversa u augustinski samostan svete Marte u Milanu, uzevši redovničko ime Veronika.

U samostanu joj je povjerena dužnost sakupljanja milodara po milanskim ulicama, što je obavljala u dubokoj poniznosti i sabranosti, podnoseći teške glavobolje i bolove u želucu. Živjela je u trajnoj pokori, postu i nošenju kostrijeti, sjedinjujući svoje patnje s Mukom Kristovom. Bila je obdarena posebnim darom suza, roneći potoke suza pri svakom spomenu na Spasiteljevu patnju.

Gospodin joj je povjeravao proročke poruke za moćnike: godine 1492. opomenula je milanskoga vojvodu Ludovika Mora na pokajanje zbog grijeha na njegovu dvoru, a u rujnu 1495. godine pošla je u Rim papi Aleksandru VI., koji ju je nakon razgovora primio s dubokim poštovanjem. Točno je prorekla dan svoje smrti te je nakon višemjesečne bolesti blago preminula u samostanu svete Marte u Milanu, 13. siječnja 1497. godine.

Čuda

Život blažene Veronike bio je ispunjen mističnim zanosima, viđenjima raja, čistilišta i pakla te levitacijama. Često je umjesto posvećene hostije gledala Maloga Isusa okružena anđelima, a u viđenjima joj se ukazivao Raspeti Krist obasjan svjetlom. Zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja po njezinoj molitvi, poput ozdravljenja njezine tajnice sestre Taddee kojoj je Majka Božja u viđenju darovala srebrnu grančicu. Trinaest dana nakon njezine smrti tijelo joj je ostalo posve svježe, gipko i neraspadnuto, a na njezinu su se grobu događala mnoga uslišanja.

Štovanje i zaštitništvo

Njezina susestra Benedetta da Vimercate i dominikanski teolog Isidoro Isolani sastavili su njezine rane životopise koji su proslavili njezino ime. Papa Lav X. dopustio je njezino štovanje 15. prosinca 1517. godine, papa Klement X. proširio ga je 1672. na cijeli Augustinski red, a papa Benedikt XIV. uvrstio ju je u Rimski martirologij 1749. godine.

Njezino tijelo počiva u župnoj crkvi u rodnome Binascu, gdje su joj lice i ruke prekriveni srebrnom maskom. Liturgijski spomendan slavi se 13. siječnja. U umjetnosti se prikazuje u augustinskom habitu s trnovom krunom, držeći u ruci raspelo, ljiljan ili posudu za suze, kao nebeska zaštitnica pralja, tkalja, siromašnih radnica i uzor mističnoga razmatranja.

Isti dan, 13. siječnja, slave se i