Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blaženi Šimun iz Lipnice

Blaženi Šimun iz Lipnice
Klikni za povećanje
×
Blaženi Šimun iz Lipnice
Blaženi Šimun iz Lipnice. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Šimun iz Lipnice

Spomendan
18. srpnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1482.

Život

Sveti Šimun iz Lipnice rodio se između 1435. i 1440. godine u malome poljskom mjestu Lipnica Murowana, u pobožnoj i skromnoj obitelji Grgura i Ane. Od ranoga djetinjstva resila ga je iskrena vjera, ljubav prema molitvi i sinovska odanost Blaženoj Djevici Mariji. Nakon završene župne škole, 1454. godine upisao se na glasovito Jagelonsko sveučilište u Krakovu. U to je vrijeme u Krakovu vatrene propovijedi držao sveti Ivan Kapistranski, privlačeći mnoštvo naroda i oduševljavajući mlade za evanđeoski ideal. Njegov primjer snažno je zahvatio Šimunovo srce te je mladi student odlučio napustiti svjetovne težnje. Po savjetu svetoga Ivana Kapistranskoga, Šimun je najprije dovršio akademski studij i 1457. godine postigao stupanj bakalaureata, a potom je iste godine, zajedno s desetero drugih studenata, zatražio prijem u Red manje braće u samostanu svetoga Bernardina u Stradomu u Krakovu.

Nakon položenih zavjeta i teološke izobrazbe pod vodstvom magistra novaka Kristofora iz Varesea, Šimun je oko 1460. godine zaređen za svećenika. Svećeničku službu započeo je u samostanu u Tarnówu, a zatim je premješten u Stradom. Godine 1463. povjerena mu je služba propovjednika u katedrali na Wawelu. Kao propovjednik nadahnjivao se primjerom svetoga Bernardina Sijenskoga te je neumorno širio pobožnost presvetomu Imenu Isusovu, tumačeći Sveto pismo s velikom jasnoćom i duhovnim uvidom. Godine 1472. hodočastio je u Aquilu na svečani prijenos moći svetoga Bernardina Sijenskoga, a 1478. godine sudjelovao je na općem kapitulu svoga reda u Paviji, odakle je pošao na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla u Rim te pohodio sveta mjesta u Svetoj zemlji.

Šimunov život bio je obilježen strogom askezom, dugotrajnim postovima i nošenjem pokorničkoga pojasa, kojemu bi na Gospine blagdane pridodao još jedan kako bi zadobio njezinu posebnu naklonost. Kada je u srpnju 1482. godine Krakov zahvatila teška pošast kuge, sveti je Šimun ostao uz svoje stado, danonoćno poslužujući okužene, dijeleći im sakramente i pripremajući umiruće za prijelaz u vječnost. Prema postojanoj predaji, ganut patnjom naroda, ponudio je Gospodinu svoj život kao žrtvu za prestanak epidemije. Pomažući bolesnima, i sam se zarazio kugom te je nakon šest dana teške bolesti, s očima netremice uprtima u raspelo, preminuo u Gospodinu 18. srpnja 1482. godine, zatraživši prije smrti da ga pokopaju pod sam crkveni prag kako bi po njemu gazili svi koji ulaze u hram.

Čuda

Gospodin je uslišio Šimunovu velikodušnu žrtvu ljubavi te je nakon njegova preminuća smrtonosna kuga u Krakovu naglo oslabjela i ubrzo posve prestala. Njegov grob postao je izvor mnogih milosti i čudesnih uslišanja onih koji su se preporučivali njegovu zagovoru. Među mnogim čudesima osobito se ističe čudesno ozdravljenje jedne bolesne žene u Krakovu 1943. godine, kada su liječnici nakon njezina beznadnoga stanja posvjedočili potpuno i trajno vraćanje zdravlja bez ikakva medicinskog objašnjenja, što je poslužilo kao potvrđeno čudo za njegovo proglašenje svetim.

Štovanje i zaštitništvo

Grob svetoga Šimuna u crkvi svetoga Bernardina u krakovskom Stradomu postao je slavno hodočasničko mjesto. Papa Inocent XI. potvrdio je njegovo pradavno štovanje 24. veljače 1685. godine, uvrstivši ga među blaženike. Postupak za njegovu kanonizaciju obnovio je papa Pio XII. 1948. godine, a papa Benedikt XVI. proglasio ga je svetim na Trgu svetoga Petra u Rimu 3. lipnja 2007. godine.

Njegov liturgijski spomendan slavi se na dan njegova rođenja za nebo, 18. srpnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkomu habitu s pločicom na kojoj je ispisan monogram Imena Isusova (IHS), s raspelom u ruci ili kako s ljubavlju poslužuje bolesnike zaražene kugom. Zaziva se kao moćan nebeski zaštitnik protiv zaraznih bolesti, kuge, teške bijede, samoće i nepravde.

Isti dan, 18. srpnja, slave se i