BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Jakov Zadranin Varinguer
- Spomendan
- 27. travnja
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1490.
Život
Blaženi Jakov Zadranin Varingez (poznat i kao Jakov Ilirac ili Jakov iz Bitetta) rođen je u Zadru u Dalmaciji oko 1400. godine, od pobožnih roditelja Leonarda Varingeza i majke Beatrice. Odgajan u kršćanskoj vjeri, Jakov je u dvadesetoj godini života napustio rodni Zadar te prešao Jadransko more, stigavši u Apuliju u pratnji zadarskih trgovaca. Ondje se upoznao s Manjom braćom opservantima te je oko 1437. godine obukao franjevački habit u samostanu u gradiću Bitettu pokraj Barija.
Izabrao je ponizan stalež brata laika, posvetivši gotovo šezdeset godina svoga redovničkoga vijeka najskrovitijim poslovima. Djelovao je kao samostanski kuhar, vrtlar, vratar i sakupljač milostinje, poslužujući po potrebi u samostanima u Bariju, Cassano delle Murge, Conversanu i ponajviše u Bitettu. Svoj svakodnevni rad u kuhinji pretvarao je u neprestanu kontemplaciju: gledajući vatru na ognjištu, razmatrao je o vječnoj vatri i božanskoj ljubavi koja neprestano gori. Imao je veliku ljubav prema siromasima i bolesnicima, proseći za njih hranu po gradu.
Kada je između 1480. i 1483. godine Bitetto zahvatila smrtonosna kuga, ostarjeli je Jakov s herojskom ljubavlju dvorio okužene i tješio umiruće. U Conversanu je molitvom izliječio maloga kneževića Ivana Krstitelja Acquavivu, a njegovu ocu, vojvodi Andriji Matteu III., prorekao je spas od kraljevske kazne. Posljednje godine života proveo je u Bitettu u neprestanome klanjanju, razmatranju Kristove muke i ljubavi prema Majci Božjoj. Preminuo je u Gospodinu u samostanu u Bitettu, 27. travnja 1496. godine, u dubokoj starosti od devedeset i šest godina.
Čuda
Blaženi Jakov bio je poznat po daru proricanja, mističnim zanosima i levitaciji. Subraća su ga često nalazila kako za vrijeme molitve lebdi iznad zemlje. Dok je jednom u kuhinji pripremao objed, pao je u zanos uronivši ruku u posudu s grahom, a njegove su se suze lile u jelo; vojvoda koji je to vidio zatražio je da blaguje isključivo grah začinjen bratovim suzama.
Poznato je i čudo s njegovim suhim štapom: zabio ga je u samostanski vrt, a štap se čudesno ukorijenio i razvio u stablo koje se i danas čuva u svetištu. Kada je 1505. godine otvoren njegov grob, tijelo mu je pronađeno posve neraspadnuto i gipko. Godine 1619. vojvotkinja od Gravine pokušala je zubima otkinuti kažiprst s njegova neraspadnutoga tijela kako bi ga ponijela, no strašna oluja koja se smjesta podigla spriječila ju je u bijegu dok nije sve priznala; taj se prst i danas posebno čuva i nosi u procesiji. Godine 1656. Bitetto je po njegovu zagovoru ostao čudesno pošteđen od kuge koja je poharala napuljsko kraljevstvo.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blaženoga Jakova Zadranina počiva neraspadnuto u staklenoj urni u svetištu podignutom njemu u čast u Bitettu. Papa Klement XI. potvrdio je njegovo pradavno štovanje 29. prosinca 1700. godine, proglasivši ga blaženim. Papa Lav XIII. odobrio je njegovo liturgijsko štovanje za Zadarsku nadbiskupiju.
Liturgijski spomendan slavi mu se 27. travnja. Blaženi Jakov Zadranin glavni je zaštitnik Bitetta. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkom habitu s krunicom o pojasu, sklopljenih ruku na prsima ili sa štapom koji lista, u stavu molitvenoga zanosa, kao zaštitnik kuhara, djece, siromaha i zagovornik protiv pošasti kuge.
Isti dan, 27. travnja, slave se i
- Blažena Ozana Kotorska, djevica 16. stoljeće
- Blaženi Nikola Roland, prezbiter 17. stoljeće
- Sveta Zita iz Lucce, djevica 13. stoljeće
- Sveti Liberal iz Altina, pustinjak 4. stoljeće
- Sveti Lovro Nguyễn Văn Hưởng, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Petar Armengol, redovnik 14. stoljeće
- Sveti Polion Cibalski, lektor i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Šimun Jeruzalemski, biskup i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Teodor iz Tabene, opat 4. stoljeće
- Blažena Marija Antonija Bandrés y Elósegui, djevica 20. stoljeće
- Sveti Ivan s Afusije, opat 9. stoljeće
- Sveti Maughold (Magald), biskup 6. stoljeće