SVETAC · REDOVNIK
Sveti Petar Armengol
- Spomendan
- 27. travnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1304.
Život
Sveti Petar Armengol rodio se 1238. godine u mjestu La Guàrdia dels Prats pokraj Tarragone u Španjolskoj, u plemićkoj obitelji grofova od Urgella, kao sin Arnaua Armengola. Nakon rane majčine smrti odrastao je bez čvrste stege te se u mladenačkoj dobi prepustio neobuzdanom i razuzdanom životu. Povezao se s lošim društvom i ubrzo postao vođa razbojničke družine koja je pljačkala po cestama i ulijevala strah stanovnicima cijeloga tarragonskoga kraja.
Godine 1258. aragonski kralj Jakov I. prolazio je tim krajem u pratnji oružanih vojnika među kojima se nalazio i Petrov otac Arnau, sa zadatkom da očiste pokrajinu od razbojnika. Na cesti je došlo do iznenadnoga oružanog sukoba u kojemu se mladi razbojnički vođa našao mačem na mač s vlastitim ocem. Prepoznavši oca, Petar se duboko potresao, bacio oružje na zemlju i briznuo u plač, moleći za oproštenje. Zahvaljujući očevim vojnim zaslugama bio je pošteđen smrtne kazne. Doživjevši u tom susretu čudesni zahvat Božjega milosrđa, odlučio je iz korijena promijeniti svoj život.
Iste se godine uputio u Barcelonu k svetom Petru Nolascu i stupio u Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa za otkup robova (mercedarijevce). Nakon završenoga novicijata i studija zaređen je za svećenika te mu je povjerena iznimno pogibeljna služba otkupitelja kršćanskih robova u zemljama pod vlašću muslimana. Petar se s velikom hrabrošću upućivao u maurske krajeve u Granadi i Murciji te na brodovima prelazio u sjevernu Afriku. U Alžiru, Oranu i Tangeru obilazio je vlažne podzemne tamnice, tješio utamničene kršćane i otkupio na stotine sužanja donoseći im slobodu.
Godine 1266. stigao je sa subratom Guillermom iz Firence u grad Bejaïu u današnjem Alžiru, gdje su otkupili sto i osamnaest zarobljenika. No kada su saznali da dvadesetorici mladih kršćana prijeti opasnost od otpadništva od vjere pod prijetnjama mučenja, a za njihov je otkup nedostajalo još trideset tisuća dukata, Petar se bez oklijevanja ponudio kao talac u zamjenu za njihovu slobodu, dok subrat ne ode u Španjolsku po novac. U tamnici je hrabro podnosio uvrede i zlostavljanja, ne prestajući propovijedati Krista i privoditi duše k obraćenju. Kada je ugovoreni rok istekao, a novac zbog kašnjenja lađe nije stigao na vrijeme, razjareni maurski upravitelji osudili su Petra na smrt vješanjem. Objesili su ga o stablo i ostavili da visi. Tri dana kasnije stigao je Guillermo s otkupninom i saznao za strašnu presudu; pošavši potražiti tijelo svoga subrata kako bi ga dostojno sahranio, zatekao je Petra na vješalima čudesno živa. Petar mu je posvjedočio da ga je sama Presveta Djevica Marija držala svojim rukama i sačuvala mu život.
Oslobođen i otkupljen, Petar se vratio u Kataloniju. Ostatak života proveo je u mercedarijevskom samostanu Santa Maria del Prats u rodnome selu, gdje je 1291. godine vršio službu priora. Kao trajnu uspomenu na svoje mučeništvo nosio je nagnut vrat i blijedo, napaćeno lice. Živio je u najstrožoj molitvi i sabranosti sve do 27. travnja 1304. godine, kada je blago preminuo u Gospodinu.
Čuda
Čudesno preživljavanje vješanja na drvetu u Bejaïi, gdje ga je Blažena Djevica Marija puna tri dana držala u zraku i sačuvala od gušenja, najpoznatije je čudo iz njegova života. Predaja bilježi da su se uoči njegova svečanog sprovoda u rodnome mjestu dogodila čudesna ozdravljenja sedmero teških bolesnika, trojice muškaraca i četiri žene, koji su ozdravili zazivajući njegovo ime. Kada je 1646. godine crkva u kojoj je počivao izgorjela u požaru, njegove su svete kosti ostale posve netaknute vatrom.
Štovanje i zaštitništvo
Službenu potvrdu njegova pradavnoga štovanja izdao je papa Inocent XI. 28. ožujka 1686. godine, a 8. travnja 1687. godine uvrstio ga je u Rimski martirologij kao svetoga mučenika. Njegov liturgijski spomendan slavi se 27. travnja, a u općoj Crkvi na dan 26. travnja. Njegove se relikvije s velikom pobožnošću čuvaju u crkvi u rodnom mjestu La Guàrdia dels Prats. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom mercedarijevskom habitu sa škapularom i grbom reda na prsima, s omčom od užeta oko vrata kao znakom pretrpljenoga mučeništva, držeći u ruci raspelo ili pokidane okove oslobođenih kršćanskih robova.
Isti dan, 27. travnja, slave se i
- Blažena Ozana Kotorska, djevica 16. stoljeće
- Blaženi Jakov Zadranin Varinguer, redovnik 15. stoljeće
- Blaženi Nikola Roland, prezbiter 17. stoljeće
- Sveta Zita iz Lucce, djevica 13. stoljeće
- Sveti Liberal iz Altina, pustinjak 4. stoljeće
- Sveti Lovro Nguyễn Văn Hưởng, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Polion Cibalski, lektor i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Šimun Jeruzalemski, biskup i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Teodor iz Tabene, opat 4. stoljeće
- Blažena Marija Antonija Bandrés y Elósegui, djevica 20. stoljeće
- Sveti Ivan s Afusije, opat 9. stoljeće
- Sveti Maughold (Magald), biskup 6. stoljeće