BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Rajmund iz Capue de Vineis
- Spomendan
- 5. listopada
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1399.
Život
Blaženi Rajmund iz Capue (Raimondo delle Vigne) rođen je oko 1330. godine u Capui u Napuljskome kraljevstvu, u glasovitoj plemićkoj obitelji koja je potjecala od Petra della Vigne. Za vrijeme studija prava i teologije na sveučilištu u Bologni osjetio je redovnički poziv te je oko 1350. godine stupio u Red propovjednika. Nakon položenih zavjeta i svećeničkoga ređenja proveo je dvadeset i pet godina kao cijenjeni profesor teologije, propovjednik i duhovnik u raznim dominikanskim zajednicama. Djelovao je u Montepulcianu, gdje je napisao prvi životopis svete Janje Montepulčanske, a potom u Rimu kao prior samostana Santa Maria sopra Minerva.
Godine 1374. generalni učitelj reda poslao ga je u Sienu, povjerivši mu službu duhovnoga vođe i ispovjednika svete Katarine Sijenske. Među njima se razvilo uzvišeno duhovno zajedništvo: Rajmund je bio njezin razboriti savjetnik i crkveni oslonac, dok je u njoj prepoznao veliku mističarku i učiteljicu duhovnoga života. Iste godine, dok je požrtvovno dvorio bolesnike tijekom strašne pošasti kuge, Rajmund se teško zarazio i došao do samoga praga smrti, no po Katarininoj žarkoj molitvi čudesno je i potpuno ozdravio. Pratio je svetu Katarinu na njezinim putovanjima te je pošao u Avignon k papi Grguru XI. kao njezin posrednik, neumorno zagovarajući povratak papinstva u Rim i moralnu obnovu Crkve.
Nakon izbijanja Zapadnoga raskola 1378. godine, Rajmund je, poput svete Katarine, postojano stao u obranu zakonitoga rimskoga pape Urbana VI.. Iste godine papa ga je promaknuo u zvanje magistra teologije. Nakon smrti svete Katarine, 1380. godine na općem kapitulu u Bologni izabran je za vrhovnoga učitelja Dominikanskoga reda. Kao poglavar, Rajmund se pokazao neustrašivim obnoviteljem: pokrenuo je pokret redovničke opservancije, zahtijevajući povratak izvornomu siromaštvu svetoga Dominika, molitvi, studiju i klauzuri, odredivši da u svakoj provinciji mora postojati barem jedan samostan stroge obnove. Zbog toga velikoga pothvata s pravom se naziva »drugim utemeljiteljem« Dominikanskoga reda. Između 1385. i 1395. godine napisao je svoje glasovito djelo Legenda maior, temeljni životopis svete Katarine Sijenske kojim je presudno pridonio njezinu crkvenom štovanju. Neumorno obilazeći samostane u Italiji i Njemačkoj, shrvan naporima preminuo je u Gospodinu u Nürnbergu, 5. listopada 1399. godine.
Čuda
Blaženi Rajmund bio je čovjek duboke molitve i mističnoga iskustva. Sam je svjedočio o čudesnome ozdravljenju od kuge po molitvi svete Katarine, kada mu je život visio o niti. Gospodin ga je obdario iznimnim darom razlučivanja duhova, mudrošću u vođenju savjesti te sposobnošću da miri najteže političke i crkvene razdore. Nakon njegove smrti zabilježena su brojna duhovna uslišanja onih koji su se preporučivali njegovu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blaženoga Rajmunda isprva je pokopano u Nürnbergu, a kasnije su njegove relikvije svečano prenesene u Napulj, gdje i danas s velikim poštovanjem počivaju u bazilici San Domenico Maggiore. Njegovo pradavno štovanje potvrdio je papa Lav XIII. 1899. godine, o petstotoj obljetnici njegove smrti, proglasivši ga blaženim.
Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju i u Dominikanskome redu slavi 5. listopada. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, držeći u ruci pero i knjigu životopisa svete Katarine, često uz raspelo i ljiljan, kao uzor mudroga duhovnog vođe, branitelja crkvenoga jedinstva i neumornoga obnovitelja redovničkoga života.
Isti dan, 5. listopada, slave se i
- Blaženi Bartolo Longo, laik 20. stoljeće
- Blaženi Sancto iz Core, prezbiter 4. stoljeće
- Sveta Ana Schäffer, djevica 20. stoljeće
- Sveta Faustina Kowalska, djevica 20. stoljeće
- Sveta Flora od Beaulieua, djevica 14. stoljeće
- Sveti Apolinar od Valencea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Atilan od Zamore, biskup 10. stoljeće
- Sveti Froilan od Leóna, biskup 10. stoljeće
- Sveti Meinulf od Böddekena, đakon 9. stoljeće
- Sveti Placid, monah 6. stoljeće
- Blaženi Marijan Skrzypczak, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Matej Carreri, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Petar iz Imole, vitez 13. stoljeće
- Blaženi Vilim Hartley, Ivan Hewett, prezbiteri, i Robert Sutton, mučenici 16. stoljeće
- Sveta Haritina, mučenica 4. stoljeće
- Sveta Mamlaha, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Jeronim od Neversa, biskup 9. stoljeće
- Sveti Trankvilin Ubiarco, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti trierski mučenici, mučenici 4. stoljeće