Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Rajmund iz Capue de Vineis

Blaženi Rajmund iz Capue de Vineis
Klikni za povećanje
×
Blaženi Rajmund iz Capue de Vineis
Blaženi Rajmund iz Capue de Vineis. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Rajmund iz Capue de Vineis

Spomendan
5. listopada
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1399.

Život

Blaženi Rajmund iz Capue (Raimondo delle Vigne) rođen je oko 1330. godine u Capui u Napuljskome kraljevstvu, u glasovitoj plemićkoj obitelji koja je potjecala od Petra della Vigne. Za vrijeme studija prava i teologije na sveučilištu u Bologni osjetio je redovnički poziv te je oko 1350. godine stupio u Red propovjednika. Nakon položenih zavjeta i svećeničkoga ređenja proveo je dvadeset i pet godina kao cijenjeni profesor teologije, propovjednik i duhovnik u raznim dominikanskim zajednicama. Djelovao je u Montepulcianu, gdje je napisao prvi životopis svete Janje Montepulčanske, a potom u Rimu kao prior samostana Santa Maria sopra Minerva.

Godine 1374. generalni učitelj reda poslao ga je u Sienu, povjerivši mu službu duhovnoga vođe i ispovjednika svete Katarine Sijenske. Među njima se razvilo uzvišeno duhovno zajedništvo: Rajmund je bio njezin razboriti savjetnik i crkveni oslonac, dok je u njoj prepoznao veliku mističarku i učiteljicu duhovnoga života. Iste godine, dok je požrtvovno dvorio bolesnike tijekom strašne pošasti kuge, Rajmund se teško zarazio i došao do samoga praga smrti, no po Katarininoj žarkoj molitvi čudesno je i potpuno ozdravio. Pratio je svetu Katarinu na njezinim putovanjima te je pošao u Avignon k papi Grguru XI. kao njezin posrednik, neumorno zagovarajući povratak papinstva u Rim i moralnu obnovu Crkve.

Nakon izbijanja Zapadnoga raskola 1378. godine, Rajmund je, poput svete Katarine, postojano stao u obranu zakonitoga rimskoga pape Urbana VI.. Iste godine papa ga je promaknuo u zvanje magistra teologije. Nakon smrti svete Katarine, 1380. godine na općem kapitulu u Bologni izabran je za vrhovnoga učitelja Dominikanskoga reda. Kao poglavar, Rajmund se pokazao neustrašivim obnoviteljem: pokrenuo je pokret redovničke opservancije, zahtijevajući povratak izvornomu siromaštvu svetoga Dominika, molitvi, studiju i klauzuri, odredivši da u svakoj provinciji mora postojati barem jedan samostan stroge obnove. Zbog toga velikoga pothvata s pravom se naziva »drugim utemeljiteljem« Dominikanskoga reda. Između 1385. i 1395. godine napisao je svoje glasovito djelo Legenda maior, temeljni životopis svete Katarine Sijenske kojim je presudno pridonio njezinu crkvenom štovanju. Neumorno obilazeći samostane u Italiji i Njemačkoj, shrvan naporima preminuo je u Gospodinu u Nürnbergu, 5. listopada 1399. godine.

Čuda

Blaženi Rajmund bio je čovjek duboke molitve i mističnoga iskustva. Sam je svjedočio o čudesnome ozdravljenju od kuge po molitvi svete Katarine, kada mu je život visio o niti. Gospodin ga je obdario iznimnim darom razlučivanja duhova, mudrošću u vođenju savjesti te sposobnošću da miri najteže političke i crkvene razdore. Nakon njegove smrti zabilježena su brojna duhovna uslišanja onih koji su se preporučivali njegovu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Rajmunda isprva je pokopano u Nürnbergu, a kasnije su njegove relikvije svečano prenesene u Napulj, gdje i danas s velikim poštovanjem počivaju u bazilici San Domenico Maggiore. Njegovo pradavno štovanje potvrdio je papa Lav XIII. 1899. godine, o petstotoj obljetnici njegove smrti, proglasivši ga blaženim.

Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju i u Dominikanskome redu slavi 5. listopada. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, držeći u ruci pero i knjigu životopisa svete Katarine, često uz raspelo i ljiljan, kao uzor mudroga duhovnog vođe, branitelja crkvenoga jedinstva i neumornoga obnovitelja redovničkoga života.

Isti dan, 5. listopada, slave se i