SVETAC · BISKUP
Sveti Hemming od Turkua
- Spomendan
- 21. svibnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1366.
Život
Sveti Hemming rodio se oko 1290. godine u Bälingu sjeverno od Uppsale u Švedskoj, u uglednoj kršćanskoj obitelji povezanoj sa švedskim plemstvom. Od rane mladosti pokazivao je izniman dar za učenje i ljubav prema Crkvi. Studirao je u Uppsali, a potom u dvadesetim godinama četrnaestoga stoljeća na glasovitome sveučilištu u Parizu, gdje je stekao naslov magistra slobodnih umijeća te studirao teologiju i crkveno pravo. Tijekom studija u Parizu njegov je kolega bio Pierre Roger, kasniji papa Klement VI..
Nakon svećeničkoga ređenja imenovan je kanonikom stolne crkve u gradu Åbo (današnjem Turkuu u Finskoj), kamo se preselio 1329. godine. Nakon smrti biskupa Bengta, kler i puk su ga u studenome 1338. godine jednodušno izabrali za novoga biskupa Turkua, što je potvrdio papa Benedikt XII.. Biskupsko posvećenje primio je u Stockholmu krajem 1339. godine.
Kao pastir prostrane finske biskupije, Hemming se pokazao neumornim graditeljem i duhovnim obnoviteljem. Godine 1352. sazvao je povijesnu biskupijsku sinodu i objavio opsežne odredbe (Statuta) kojima je uveo crkvenu stegu, obvezao kler na dostojan život i obdržavanje celibata te uredio crkvene financije i uvođenje desetine. Posebnu je brigu posvetio odgoju mladih svećenika: utemeljio je katedralnu školu, podigao bolnicu za siromahe i darovao svoju bogatu osobnu knjižnicu od četrdesetak svezaka katedrali. Također je vlastitim sredstvima i prikupljenim oprostima obnovio katedralu u Turkuu koja je bila stradala u požaru.
Bio je blizak i odan prijatelj svete Brigite Švedske, koja ga je u svojim viđenjima opisala kao bogoljubna, istinoljubiva i neumorna pastira. Na njezinu molbu Hemming je između 1347. i 1349. godine putovao u Avignon papi Klementu VI. kako bi ga pozvao na povratak u Rim i obnovu crkvene uprave, a posjetio je i engleskoga i francuskoga kralja nastojeći posredovati u miru tijekom Stogodišnjega rata. Preminuo je u svetosti u Turkuu, 21. svibnja 1366. godine.
Čuda
Svetoga Hemminga krasio je glas čudotvorca, a nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu u katedrali u Turkuu počela događati brojna čudesna ozdravljenja od teških bolesti i pošasti. Vjernici su mu se osobito utjecali u pogibeljima na moru i u vremenima zaraza, svjedočeći o iznenadnim uslišanjima po njegovu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Grob biskupa Hemminga u katedrali u Turkuu postao je glavno stjecište hodočasnika u cijeloj Finskoj. Papa Aleksandar VI. odobrio je pokretanje postupka 1497. godine, a papa Lav X. svečano ga je proglasio blaženim 1514. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu. Iste godine njegove su relikvije položene u dragocjeni relikvijar u katedrali u Turkuu. Iako je svečana kanonizacija zakazana za 1530. godinu odgođena zbog nastupa protestantske reformacije, Crkva ga časti kao sveca.
U Rimskom martirologiju njegov se spomendan slavi 21. svibnja. Sveti Hemming nebeski je zaštitnik grada Turkua i cijele Finske, a zaziva se kao moćan zagovornik protiv bolesti i iznenadnih opasnosti. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svečanome biskupskom ruhu s mitrom i pastirskim štapom, držeći u ruci knjigu crkvenih pravila ili model katedrale.
Isti dan, 21. svibnja, slave se i
- Sveti Hospicije, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Teobald od Viennea, biskup 11. stoljeće
- Blaženi Ivan Mopinot, redovnik i mučenik 18. stoljeće
- Sveti aleksandrijski mučenici na Duhove, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Karlo Eugen de Mazenod, biskup 19. stoljeće
- Sveti Kristofor Magallanes i drugovi, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Manko od Évore, mučenik 6. stoljeće
- Sveti Patern od Vannesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Polieukt Cezarejski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Timotej, đakon i mučenik 4. stoljeće