Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Emerik od Quarta

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Emerik od Quarta

Spomendan
1. kolovoza
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1313.

Život

Blaženi Emerik (Éméric de Quart) rodio se oko 1250. godine u dvorcu Quart u dolini Aoste, u jednoj od najuglednijih i najmoćnijih velikaških obitelji onoga kraja, od oca Jakova II., gospodara Quarta. Ta je plemićka obitelj već podarila Crkvi više biskupa: njegov brat Aymon postao je biskup Ženeve, brat Henrik bio je prepozit katedrale u Aosti, a brat Vilim arhiđakon. Emerik je stekao temeljitu naobrazbu i postigao naslov doktora teologije. No raskoš i buka feudalnoga života u dvorcu nisu odgovarali njegovoj bogobojaznoj duši.

Povukao se u planinsku samoću u mjestu Valsainte pokraj Quarta, gdje je živio kao strogi pustinjak, provodeći noći u bdjenju, postu i klanjanju. Kasnije se pridružio zboru stolnoga kaptola u katedrali u Aosti, posvetivši se molitvi i bogoslužju. Nakon smrti biskupa Nikole Bersatorija 1301. godine, Emerik je jednoglasno izabran za novoga biskupa Aoste. Biskupsko posvećenje primio je krajem te godine u Bielli po rukama vercellijskoga biskupa Aimona di Challanta.

Kao pastir Aoste, Emerik se istaknuo izvanrednom svetošću, očinskom blagošću i evanđeoskom odlučnošću. Bio je neumoran u brizi za siromahe, bolesnike i nevoljnike, štiteći njihova prava pred ohološću moćnika. Godine 1307. sazvao je dijecezansku sinodu na kojoj je proveo temeljitu duhovnu obnovu klera i puka, propisavši stroga pravila posta i dostojnoga slavlja crkvenih blagdana. Podigao je nove crkve i obnovio svetišta, a 3. ožujka 1311. godine uveo je u svojoj biskupiji obvezatno slavlje blagdana Začeća Blažene Djevice Marije, posvjedočivši time svoju veliku marijansku pobožnost. Sastavio je i vrijedan popis feudalnih običaja i prava u dolini Aoste pod naslovom Knjiga prihoda (Liber censuum). Sveti je biskup preminuo u Gospodinu u Aosti 1. rujna 1313. godine.

Čuda

U dolini Aoste stoljećima se čuva predaja o njegovu pustinjačkom životu u stijenama Valsaintea, gdje su, prema pučkom kazivanju, u tvrdom kamenu ostali utisnuti tragovi njegovih koljena od dugih noćnih molitava. Odmah nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu počela događati mnoga ozdravljenja bolesne djece koju su roditelji s vjerom donosili pred njegov oltar. Žene su ga s velikim uspjehom zazivale u pomoć u teškim i po život opasnim porodima.

Štovanje i zaštitništvo

Sveto tijelo blaženoga Emerika položeno je u katedrali u Aosti, u kapeli posvećenoj Začeću Blažene Djevice Marije, gdje se njegove relikvije čuvaju u dragocjenoj škrinji. Puk i svećenstvo Aoste stoljećima su ga častili kao svetoga pastira, a papa Lav XIII. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje i proglasio ga blaženim 14. srpnja 1881. godine. U Rimskom martirologiju njegov se spomendan slavi 1. kolovoza, dok se u njegovoj rodnoj župi Quart i u biskupiji Aosta njegov blagdan svečano obilježava 1. rujna. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, s knjigom u ruci ili u molitvi pred likom Bezgrješne Djevice Marije.

Isti dan, 1. kolovoza, slave se i