SVETICA · KRALJICA
Sveta Jadviga
- Spomendan
- 17. srpnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1399.
Među najštovanijima: Najštovaniji na poljskom području
Život
Sveta Jadviga (Jadwiga) rođena je u Budimu krajem 1373. ili početkom 1374. godine, kao najmlađa kći ugarsko-hrvatskoga i poljskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca i kraljice Elizabete Kotromanić. Po očevoj i majčinoj liniji potjecala je iz slavnih vladarskih loza Anžuvinaca i drevnih poljskih Pjastovića. Djetinjstvo je provela na dvorovima u Budimu i Višegradu, primivši izvanredan kršćanski i humanistički odgoj. Govorila je latinski, mađarski, poljski, hrvatski i njemački jezik, a njezino je srce bilo trajno privučeno Svetome pismu i pobožnosti prema svojoj prabaki svetoj Hedvigi Šleskoj. Kao malo dijete bila je zaručena za Vilima Austrijskoga iz habsburške loze, no Božja je providnost za nju pripremila posve drukčiji put.
Nakon smrti kralja Ludovika 1382. godine, poljski su velikaši odbili nastavak personalne unije s Ugarskom pod kraljicom Marijom te su zatražili da mlađa kći Jadviga dođe u Poljsku i ondje se nastani. Mlada kneginja stigla je u Krakov te je 16. listopada 1384. godine u katedrali na Wawelu svečano okrunjena za poljskoga vladara s naslovom »kralja« (in regem Poloniae), čime se isticalo da nosi krunu po vlastitome nasljednom pravu, a ne tek kao supruga.
Pred jedanaestogodišnju kraljicu tada je stavljen golem povijesni i duhovni izbor. Veliki litavski knez Jagelo, vladar posljednjega velikog poganskog naroda u Europi, ponudio je savezništvo, svoju ruku i, iznad svega, obećanje da će se zajedno sa svim svojim plemstvom i narodom obratiti na katoličku vjeru. Nakon duge i usrdne molitve pred raspelom na Wawelu, Jadviga je u tome prepoznala Božji poziv za spasenje stotina tisuća duša. Odrekla se svojih ranijih zaruka i mladenačkih želja te je u veljači 1386. godine u Krakovu sklopila brak s Jagelom, koji je na krštenju uzeo ime Ladislav. Tim je činom Litva primila krštenje, a poljski i litavski narod ujedinili su se u bratski savez.
Kao kraljica, Jadviga je bila istinska majka svoga naroda. Iako mlada, mudro je vodila državne poslove, mirila zavađene velikaše i diplomatskim putem rješavala napetosti s Teutonskim redom. Osobito je skrbila za širenje vjere: utemeljila je biskupiju u Vilniusu u Litvi, slala misionare, podizala bolnice i ubožnice te poticala prevođenje Svetoga pisma i bogoslužnih tekstova na poljski jezik. Kako bi osigurala kršćansku izobrazbu svome narodu, darovala je sav svoj osobni nakit, bisere i kraljevska obilježja za obnovu i uzdignuće Krakovske akademije, koja se njoj i njezinu suprugu u čast naziva Jagelonskim sveučilištem, te je 1397. godine pri sveučilištu utemeljila prvi teološki fakultet.
U lipnju 1399. godine rodila je kćer Elizabetu Bonifaciju, no dijete je ubrzo preminulo. Shrvana poslijeporođajnim tegobama i teškom bolešću, sveta je kraljica blago predala svoju dušu Gospodinu u Krakovu, 17. srpnja 1399. godine, u dvadeset i petoj godini života.
Čuda
Svetu Jadvigu krasio je duboki mistični život. Prema postojanoj predaji, dok je u tjeskobi molila pred crnim raspelom u wawelskoj katedrali prije odluke o udaji za Jagela, sam Krist Raspeti joj je progovorio s križa, ohrabrivši je da prihvati to poslanje za obraćenje poganskoga naroda. Poznato je i čudo s njezinom stopom: posjećujući gradilište crkve na Piaseku pokraj Krakova, ganuta siromaštvom jednoga kamenoresca kojemu je obitelj gladovala, skinula je sa svoje cipele zlatnu kopču i darovala mu je; kada je stupila na kameni blok, u njemu je čudesno ostao trajan otisak njezina stopala, koji se i danas čuva i štuje. Na njezinu su se grobu stoljećima događala mnoga uslišanja i ozdravljenja.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svete Jadvige počiva u katedrali na Wawelu u Krakovu, pokraj oltara s čudotvornim raspelom pred kojim je molila. Narod ju je od časa smrti slavio kao sveticu i zaštitnicu domovine. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1986. godine, a 8. lipnja 1997. godine na krakovskome polju Blonia pred stotinama tisuća vjernika svečano ju je kanonizirao.
Njezin se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 17. srpnja. Sveta Jadviga zaštitnica je Poljske, kraljica, ujedinjene Europe, studenata, sveučilištaraca i kršćanskih vladara. U umjetnosti se prikazuje s kraljevskom krunom, žezlom i jabukom, često s raspelom u ruci ili kako svoj nakit polaže za siromahe i sveučilište.
Isti dan, 17. srpnja, slave se i
- Blažena Terezija od svetog Augustina Lidoine i petnaest drugarica, djevice i mučenice 18. stoljeće
- Blaženi Pavao Petar Gojdič, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Marcelina, djevica 4. stoljeće
- Svete Justa i Rufina, djevice i mučenice 3. stoljeće
- Sveti Andrija Zorard i Benedikt, pustinjaci 11. stoljeće
- Sveti Enodije od Pavije, biskup 6. stoljeće
- Sveti Fredegand, opat 8. stoljeće
- Sveti Kenelm, kraljević i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Koloman od Stockeraua, hodočasnik i mučenik 11. stoljeće
- Sveti Lav IV., papa 9. stoljeće
- Sveti Hijacint Amastridski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Petar Liu Ziyu, mučenik 20. stoljeće
- Sveti scilitanski mučenici (Sperat, Nartzal, Citin, Veturije, Feliks, Akvilin, Letancije, Januarija, Generoza, Vestija, Donata i Sekunda), mučenici 2. stoljeće
- Sveti Teodozije od Auxerrea, biskup 4. stoljeće