Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Sveta Katarina Švedska (iz Vadstene)

Sveta Katarina Švedska (iz Vadstene)
Klikni za povećanje
×
Sveta Katarina Švedska (iz Vadstene)
Sveta Katarina Švedska (iz Vadstene). Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Katarina Švedska (iz Vadstene)

Spomendan
24. ožujka
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1381.

Život

Sveta Katarina Švedska (poznata i kao Katarina iz Vadstene) rođena je 1331. ili 1332. godine kao četvrto dijete svete Brigite Švedske i njezina plemenitoga supruga Ulfa Gudmarssona. Već u sedmoj godini života povjerena je na odgoj i pouku opatici cistercitskoga samostana u Risebergu, gdje je zarana razvila duboku ljubav prema molitvi, skrovitosti i mrtvljenju tijela.

U dobi od dvanaest ili trinaest godina, po očevoj volji i u skladu s plemićkim običajima onoga doba, stupila je u brak s pobožnim mladim njemačkim vitezom Eggartom von Kürnenom. Odmah nakon svadbe Katarina je suprugu predložila da po uzoru na evanđelje sačuvaju djevičanstvo. On je s radošću prihvatio njezinu želju te su oboje položili zavjet trajne čistoće, živeći u savršenom skladu kao brat i sestra, posvećujući se djelima kršćanskoga milosrđa i njezi bolesnika.

Godine 1349., uz suprugov pristanak, Katarina je pošla u Rim kako bi se pridružila svojoj majci svetoj Brigiti na proslavi Svete godine. Nedugo nakon njezina dolaska u Vječni Grad, stigla je tužna vijest da je njezin suprug u Švedskoj preminuo. Mlada i iznimno lijepa udovica odlučila se više ne udavati, unatoč navaljivanjima i prosidbama mnogih uglednih rimskih velikaša. Ostala je uz majku punih dvadeset i pet godina, dijeleći s njom strogu askezu, služenje bolesnicima u rimskim bolnicama i neprestanu molitvu. Godine 1372. pratila je majku na velikome hodočašću u Svetu zemlju, a nakon povratka u Rim bdjela je uz majčinu samrtnu postelju sve do njezina blaženoga preminuća 1373. godine.

U poslušnosti majčinoj posljednjoj želji, Katarina je 1374. godine prenijela Brigitino tijelo preko Europe u Švedsku, gdje ga je položila u samostansku crkvu u Vadsteni. Ondje je preuzela upravu novoutemeljenoga samostana Reda Presvetoga Spasitelja (brigitinki), ustrojivši redovnički život prema pravilima koja je ostavila njezina sveta majka. Već 1375. godine ponovno je otputovala u Rim kako bi od papa Grgura XI. i Urbana VI. zadobila potvrdu pravila reda i pokrenula postupak za majčino proglašenje svetom.

Tijekom boravka u Rimu, u vrijeme izbijanja Zapadnoga raskola, Katarina je postojano stala uz zakonitoga papu Urbana VI. i sprijateljila se sa svetom Katarinom Sijenskom. Nakon pet godina boravka u Italiji vratila se u Vadstenu s papinskim pismima odobrenja za svoj red. Ubrzo nakon povratka u domovinu teško je oboljela te je, okružena svojim sestrama i u dubokome miru, blago preminula u samostanu u Vadsteni, 24. ožujka 1381. godine.

Čuda

Svetu Katarinu Gospodin je na čudesan način štitio od svih pogibelji. Dok je u Rimu nakon suprugove smrti odbijala bračne ponude, neki su je razuzdani plemići pokušali oteti iz zasjede; no, prema postojanoj predaji, svaki put bi se pred napadačima čudesno pojavila divlja košuta koja im je prepriječila put i obranila sveticu. Kada je za vrijeme njezina boravka u Rimu rijeka Tiber silovito nabujala i zaprijetila potapanjem grada, sveta je Katarina svojom molitvom čudesno zaustavila vodenu stihiju i spasila stanovnike od propasti. Na njezinu su se grobu u Vadsteni događala mnoga čudesna ozdravljenja.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svete Katarine počiva u samostanskoj crkvi u Vadsteni u Švedskoj. Papa Inocent VIII. dopustio je njezino javno liturgijsko štovanje kao svetice 1484. godine, a 1488. odobrio je svečani prijenos njezinih relikvija. Iako je dovršetak formalnoga postupka kanonizacije prekinut širenjem protestantske reformacije u Švedskoj, Crkva je trajno štuje u zboru svetih djevica.

Njezin se liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi na dan njezina prelaska u vječnost, 24. ožujka, dok se u Švedskoj tradicionalno slavi i početkom kolovoza. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu brigitinki s velom, držeći u ruci knjigu, ljiljan ili posudu za bolesnike, a uz njezine noge stoji vjerna košuta, kao znak nebeske zaštite djevičanske čistoće i svetoga bračnoga zavjeta.

Isti dan, 24. ožujka, slave se i