BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Avertan iz Lucce
- Spomendan
- 25. veljače
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1380.
Život
Blaženi Avertan rodio se oko 1320. godine u Limogesu u Francuskoj, u skromnoj, poštenoj i pobožnoj obitelji. Od ranoga djetinjstva krasila ga je duboka jednostavnost, krotkost i ljubav prema Bogu. Kada mu je bilo petnaest godina, 1335., u njegovu se srcu probudila goruća želja da posve napusti svijet i prigrli redovnički život.
Prema predaji, u vrijeme dok se u molitvi borio s neodlučnošću koji redovnički stalež odabrati, u snu mu se ukazao nebeski anđeo koji mu je jasno pokazao Karmelićanski red kao put njegova posvećenja. Uz pristanak svojih pobožnih roditelja, Avertan je stupio među karmelićane u rodnome kraju. Iz duboke poniznosti nije težio za svećeništvom, već je položio zavjete kao brat laik, želeći braći služiti u najjednostavnijim i najtežim poslovima.
U samostanu je dugi niz godina vjerno vršio službu milostinjara i bolničara. S velikom ljubavlju i nježnošću posluživao je bolesnu subraću, a siromasima i bolesnicima iz susjedstva pružao je obilnu duhovnu i materijalnu pomoć. Provodio je dane u strogome postu, uzdržljivosti i neprestanoj molitvi, stekavši glas istinskoga Božjeg ugodnika.
U kasnu jesen 1379. godine, u poodmakloj dobi, Avertan je u pratnji mlađega subrata, blaženoga Romea, krenuo na veliko pokorničko hodočašće u Rim, kako bi se pomolio na grobovima svetih apostola Petra i Pavla te častio svete relikvije mučenika. Pješice su prešli Alpe po oštroj zimi i snijegu, što je teško narušilo starčevo zdravlje. Kada su u veljači stigli u toskanski grad Luccu, u gradu je harala teška zarazna pošast kuge, a vrata prema Rimu bila su zatvorena.
Iscrpljeni hodočasnici odlučili su ostati u Lucci i svoje posljednje snage darovati u brizi za okužene bolesnike. Avertan se ubrzo i sam zarazio te je, shrvan bolešću, starošću i naporima, blaženo usnuo u Gospodinu u Lucci, 25. veljače 1380. godine.
Čuda
Gospodin je blaženoga Avertana obdario mnogim milostima i čudesnim djelima, osobito na njegovu hodočasničkom putu i u brizi za nevoljnike. Kada je preminuo u Lucci, na njegovu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja od zaraznih bolesti i groznica, što je potvrdilo njegov svetački glas među građanima.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blaženoga Avertana s velikim je poštovanjem pokopano u crkvi San Pietro Somaldi u Lucci, gdje su mu hodočasnici stoljećima iskazivali javno štovanje. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se na dan njegova prijelaza u vječnost, 25. veljače.
U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u karmelićanskom habitu s bijelim plaštem, s hodočasničkim štapom, tikvicom za vodu i krunicom u ruci, često u društvu blaženoga Romea, kao nebeski zaštitnik hodočasnika, putnika, bolničara i njegovatelja bolesnih.
Isti dan, 25. veljače, slave se i
- Blažena Marija Adeodata Pisani, djevica i opatica 19. stoljeće
- Blaženi Dominik Lentini, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Sebastijan od Prikazanja Aparicio, redovnik 16. stoljeće
- Sveta Aldetruda od Maubeugea, opatica 7. stoljeće
- Sveta Walburga, opatica 8. stoljeće
- Sveti Alojzije Versiglia, biskup, i Kalikst Caravario, prezbiter, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Cezarije Nazijanski, liječnik 4. stoljeće
- Sveti Gerland od Agrigenta, biskup 11. stoljeće
- Sveti Lovro Bai Xiaoman, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Nestor Magidski, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Toribio Romo González, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Robert iz Arbrissela, prezbiter 12. stoljeće