BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Dominik Lentini
- Spomendan
- 25. veljače
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1828.
Život
Blaženi Dominik Lentini rođen je 20. studenoga 1770. u mjestu Lauria u pokrajini Basilicata u južnoj Italiji, kao najmlađe od petero djece siromašnoga postolara Macarija i majke Rosalije rođene Vitarella. Kršten je istoga dana kada je i rođen. Rano je osjetio poziv za svećeništvo te je započeo nauke u sjemeništu u Policastru. Za svećenika je zaređen na blagdan Duhova, 8. lipnja 1794., u stolnoj crkvi u Marsico Nuovu. Sav svoj svećenički život, punih trideset i četiri godine, proveo je u rodnoj Lauriji, služeći kao ponizni župni vikar i neumorni pastoralni djelatnik.
Otac Dominik živio je u krajnjem siromaštvu i pokori. Spavao je na golom podu, hranio se oskudno, a svoju je odjeću i obuću često darivao siromasima, vraćajući se kući bos i samo u poderanoj talaru. Svoju je skromnu kućicu pretvorio u besplatnu školu gdje je siromašne dječake i mladiće poučavao katekizmu, književnosti i znanostima. No njegovo najsvetije mjesto bila je crkva: sate i sate provodio je pred svetohraništem u zanosnom klanjanju, zbog čega ga je puk prozvao »anđelom na oltaru«. Sate je provodio u ispovjedaonici, privodeći obraćenju i najokorjelije grešnike. Zbog svoje neizmjerne ljubavi prema siromasima i ispovjedničkoga žara prozvan je pretečom svetoga Ivana Marije Vianneya, arškoga župnika. U teškim vremenima previranja i pokolja u Lauriji tijekom napoleonskih ratova 1806. godine, don Dominik je bio neumorni tješitelj i mirotvorac. Iscrpljen pokorom i bolešću, preminuo je u svojoj kućici 25. veljače 1828. godine s raspelom u ruci.
Čuda
Sveti je svećenik već za života bio obdaren karizmama proricanja, viđenja i čitanja srdaca. Nakon njegova preminuća, njegov je sprovod trajao punih sedam dana jer je nepregledno mnoštvo naroda hrlilo u crkvu. Tijekom svih tih sedam dana njegovo je tijelo ostalo toplo, gipko i rumeno, iz rana mu je tekla svježa krv, a iz odra se širio ugodan miris svetosti. Na njegovu su se grobu dogodila mnoga čudesna ozdravljenja slijepih, hromih i teško bolesnih. Posebno je zabilježeno čudo iz 1834. u Viggianu, gdje je trogodišnji dječak pao u posudu s vodom i živim vapnom te se utopio, a nakon očajničke molitve oca pred slikom don Dominika dijete je čudesno oživjelo. U procesu beatifikacije priznato je i čudo ozdravljenja iz 1988. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan blaženoga Dominika Lentinija slavi se 25. veljače, na dan njegova rođenja za nebo. Papa Pio XI. priznao je 1935. njegove herojske kreposti nazvavši ga časnim slugom Božjim, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 12. listopada 1997. godine u Rimu. U umjetnosti se prikazuje u crnom svećeničkom ruhu kako u zanosu kleči pred Presvetim Sakramentom ili drži raspelo u ruci.
Isti dan, 25. veljače, slave se i
- Blažena Marija Adeodata Pisani, djevica i opatica 19. stoljeće
- Blaženi Avertan iz Lucce, redovnik 14. stoljeće
- Blaženi Sebastijan od Prikazanja Aparicio, redovnik 16. stoljeće
- Sveta Aldetruda od Maubeugea, opatica 7. stoljeće
- Sveta Walburga, opatica 8. stoljeće
- Sveti Alojzije Versiglia, biskup, i Kalikst Caravario, prezbiter, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Cezarije Nazijanski, liječnik 4. stoljeće
- Sveti Gerland od Agrigenta, biskup 11. stoljeće
- Sveti Lovro Bai Xiaoman, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Nestor Magidski, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Toribio Romo González, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Robert iz Arbrissela, prezbiter 12. stoljeće