Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Henrik de Ossó y Cervelló

Sveti Henrik de Ossó y Cervelló
Klikni za povećanje
×
Sveti Henrik de Ossó y Cervelló
Sveti Henrik de Ossó y Cervelló. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Henrik de Ossó y Cervelló

Spomendan
27. siječnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1896.

Život

Sveti Henrik de Ossó y Cervelló rođen je 16. listopada 1840. u selu Vinebre u Kataloniji, u Španjolskoj, kao najmlađe od troje djece imućnih i pobožnih poljodjelaca Jaimea de Ossóa i Micaele rođene Cervelló. Od djetinjstva je u srcu nosio želju da postane učitelj, no majka je žarko molila da joj sin pođe putem svećeništva. Kada mu je bilo četrnaest godina, majka mu je umrla od kolere. Nedugo nakon njezine smrti dječak je pobjegao u glasovito marijansko svetište na gori Montserrat, gdje je pred kipom Crne Gospe donio konačnu odluku da svoj život posve posveti Isusu. Otac je naposljetku popustio njegovoj želji te je Henrik 1854. stupio u sjemenište u Tortosi, a teološki studij nastavio u Barceloni. Tijekom studija otkrio je spise i duhovnost svete Terezije Avilske, koja je postala trajno nadahnuće čitava njegova života. Za svećenika je zaređen 21. rujna 1867. u Tortosi, a svoju prvu svetu misu proslavio je na Montserratu.

Mladi je svećenik imenovan profesorom u sjemeništu i biskupijskim ravnateljem kateheze. Njegov je katehetski rad privukao stotine djece i mladih. Uvidjevši golemu važnost kršćanskoga odgoja u društvu koje se sve više udaljavalo od vjere, Henrik je razvio plodno apostolsko djelovanje. Često je ponavljao: »Odgojiti dijete znači odgojiti čovjeka, a odgojiti ženu znači odgojiti čitavu obitelj«. Godine 1873. utemeljio je Udruženje kćeri Marijinih i Terezije od Isusa, a 1876. Društvo svetoga Josipa za muškarce te Malo stado Djeteta Isusa za djecu. Kruna njegova odgojnoga i duhovnoga rada bilo je utemeljenje redovničke zajednice Družbe svete Terezije od Isusa, osnovane 23. lipnja 1876. u Tarragoni. Sestre terezijanke posvetile su se kršćanskom obrazovanju djevojaka i širenju ljubavi prema Kristu molitvom i poučavanjem. Družba se ubrzo proširila po Španjolskoj, Portugalu i Latinskoj Americi.

Henrik je bio i iznimno plodan katolički pisac i novinar. Godine 1872. pokrenuo je mjesečnik »Sveta Terezija od Isusa«, koji je uređivao sve do smrti. Njegovo najpoznatije djelo, molitvenik »Četvrt sata molitve«, objavljeno 1874., postiglo je golem uspjeh i doživjelo brojna izdanja, poučavajući tisuće vjernika jednostavnoj unutarnjoj molitvi i prijateljevanju s Bogom. Svesrdno je pozdravio encikliku pape Lava XIII. »Rerum novarum« te je sastavio »Katekizam radnika i bogataša«, promičući kršćanski socijalni nauk. Posljednje godine njegova života bile su obilježene teškim nutarnjim i vanjskim kušnjama, nerazumijevanjem od strane nekih crkvenih poglavara i udaljavanjem od uprave vlastite družbe. Sve je podnosio u terezijanskoj poniznosti i šutnji. Povukao se u franjevački samostan Sancti Spiritus u Giletu kod Valencije, gdje je iznenada preminuo od moždanoga udara 27. siječnja 1896. godine.

Čuda

U postupku beatifikacije potvrđeno je čudesno ozdravljenje sestre Antonije Barrere Reig iz njegove družbe, koja je 1923. godine, nakon molitve ocu Henriku, trenutačno i potpuno izliječena od teške i smrtonosne tuberkuloze želuca i crijeva. Za proglašenje svetim priznato je još jedno izvanredno ozdravljenje koje je medicina proglasila neobjašnjivim, a postignuto je po njegovu nebeskom zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 14. listopada 1979. u Rimu, a svetim 16. lipnja 1993. tijekom svoga pohoda Madridu. Njegov se spomendan u Crkvi slavi 27. siječnja. Posmrtni ostaci svetoga Henrika počivaju u kapeli matične kuće Družbe svete Terezije od Isusa u Tortosi. Godine 1998. proglašen je zaštitnikom kateheta u Španjolskoj. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom odijelu, često s perom u ruci, knjigom ili slikom svete Terezije Avilske.

Isti dan, 27. siječnja, slave se i