SVETAC · PREZBITER
Sveti Ivan Bosco
- Spomendan
- 31. siječnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1888.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Ivan Bosco, u narodu s ljubavlju nazvan don Bosco, rođen je 16. kolovoza 1815. godine u seoskom zaseoku Becchi kod Castelnuova d'Asti u Pijemontu, kao najmlađi sin skromnih seljaka Francesca Bosca i Margherite rođene Occhiena. Kada su malom Ivanu bile nepune dvije godine, otac mu je preminuo od upale pluća, pa je majka Margherita preuzela brigu o podizanju trojice dječaka i stare nepokretne bake u velikoj oskudici. U dobi od devet godina dječak je usnuo san koji je odredio sav njegov budući život: vidio je divlje životinje koje su se pretvarale u krotke janjce i čuo glas Gospodina i Gospe koji su mu rekli: »Ne udarcima, nego blagošću i ljubavlju moraš pridobiti ove dječake za stazu kreposti«.
Kako bi privukao vršnjake k molitvi i svetoj misi, Ivan je naučio akrobatske vještine i opsjenarske trikove. Prije svake predstave zatražio bi od okupljenoga naroda da izmoli krunicu i posluša tumačenje nedjeljnoga Evanđelja. Da bi se školovao, morao je naporno raditi kao seoski sluga, stajski radnik, konobar, krojač i kovač, a sve je te zanate kasnije iskoristio za podizanje radionica za svoje dječake. U sjemenište u Chieriju stupio je 1835. godine, a za svećenika ga je na uočnicu Presvetoga Trojstva 1841. godine zaredio nadbiskup Franzoni.
Došavši u Torino, u pratnji don Giuseppea Cafassa posjećivao je gradske tamnice, gdje se potresao vidjevši mnoštvo mladića prepuštenih zlu, propasti i vješalima. Odlučio je svoj život posvetiti spašavanju te zapuštene mladeži. Na blagdan Bezgrješnog Začeća, 8. prosinca 1841. godine, susreo je u sakristiji siromašnoga dječaka Bartolomea Garellija, čime je postavljen temelj oratorija. Uskoro su stotine dječaka s torinskih ulica pohrlile don Boscu, privučene njegovom neizmjernom očinskom dobrotom.
Nakon mnogih seljenja i progona, oratorij se trajno smjestio u Valdoccu. Ondje se don Boscu pridružila njegova majka Margherita, koja je rasprodala svoje skromno imanje kako bi deset godina nesebično kuhala i prala za ulične dječake, postavši svima draga Majka Margherita. Don Bosco je razvio takozvani preventivni sustav odgoja, utemeljen na razumu, vjeri i ljubaznosti, bez tjelesnih kazni. Geslo njegova apostolata bilo je: »Daj mi duše, drugo uzmi!«.
Uz pomoć svete Marije Dominike Mazzarello 1872. godine osnovao je Družbu kćeri Marije Pomoćnice za odgoj djevojaka, a svoje je suradnike svećenike povezao u Salezijansku družbu svetog Franje Saleškoga, koju je papa Pio IX. konačno potvrdio 1874. godine. U Torinu je podigao velebnu baziliku Majke Božje Pomoćnice kršćana, a potom je poslao prve salezijanske misionare u Južnu Ameriku. Iscrpljen divovskim radom za spasenje duša, sveti je Ivan Bosco preminuo u Torinu 31. siječnja 1888. godine u sedamdeset i trećoj godini života.
Čuda
Život svetoga Ivana Bosca bio je neprekinuti niz čudesnih Božjih zahvata. Imao je dar proroštva, čitanja ljudskih srdaca i savjesti u ispovijedaonici te viđenja budućih događaja u Crkvi. Više se puta dogodilo da je pred stotinama dječaka u oratoriju na čudesan način umnožio posvećene hostije tijekom pričesti kada ih nije bilo dovoljno u svetohraništu, kao i kruh i kestene kada je vladala glad. Po njegovoj su molitvi bolesnici trenutno ustajali iz postelja, a poznat je i tajanstveni sivi pas Grigio koji se godinama niotkuda pojavljivao kako bi ga obranio od plaćenih ubojica na mračnim torinskim ulicama.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pio X. proglasio je Ivana Bosca časnim slugom Božjim 1907. godine. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1929. godine, a svetim ga je svečano kanonizirao na Uskrs, 1. travnja 1934. godine, proglasivši ga ocem i učiteljem mladeži.
Njegovo tijelo počiva u staklenoj urni pod oltarom u velebnoj bazilici Majke Božje Pomoćnice kršćana u Valdoccu u Torinu. Liturgijski spomendan slavi se 31. siječnja, na dan njegova preminuća. Sveti Ivan Bosco zaštitnik je školske mladeži, šegrta, tiskara, mađioničara, nakladnika i kršćanskih odgojitelja diljem svijeta. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru s kolarom, okružen razigranom djecom i mladićima kojima s očinskim osmijehom pruža ruku ili pokazuje prema liku Marije Pomoćnice.
Isti dan, 31. siječnja, slave se i
- Blažena Ludovika Albertoni, trećoredica 16. stoljeće
- Sveta Marcela Rimska, udovica 5. stoljeće
- Sveti Abraham Arbelski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Aidan od Fernsa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Augustin Pak Chong-won i pet drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Franjo Ksaverski Marija Bianchi, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Geminijan od Modene, biskup 4. stoljeće
- Sveti Metran Aleksandrijski, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Euzebije iz Sankt Gallena, pustinjak 9. stoljeće
- Sveti Julije od Novare, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Kir i Ivan, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Valdo od Évreuxa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Viktorin, Viktor, Nicefor, Klaudije, Diodor, Serapion i Papije, mučenici 3. stoljeće