Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Arnold Rèche

Blaženi Arnold Rèche
Klikni za povećanje
×
Blaženi Arnold Rèche
Blaženi Arnold Rèche. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · REDOVNIK

Blaženi Arnold Rèche

Spomendan
23. listopada
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1890.

Život

Blaženi Arnold Rèche rođen je 2. rujna 1838. godine u mjestu Landroff u Loreni u Francuskoj, kao najstarije od devetero djece postolara Claudea Rèchea i majke Anne rođene Clausset. Na krštenju je primio imena Jules-Nicolas. Obitelj je bila siromašna, no čvrsta u vjeri. Majka mu je rano preminula uslijed teškoga rada i bolesti, pa je dječak morao rano napustiti školu kako bi privređivao za obitelj. Radio je kao konjušar, kočijaš i vozač zaprega u građevinskoj tvrtki, a 1859. godine kao zidar na izgradnji crkve Notre-Dame Saint-Rémi u Charlevilleu. Među radnicima bio je poznat po svojoj pobožnosti, trijeznosti i nesvakidašnjoj samodisciplini.

Pohađajući večernju školu koju su vodila Braća kršćanskih škola (lasalijanci), prepoznao je u njihovoj karizmi svoj životni poziv. Stupio je u novicijat u Thionvilleu 13. studenoga 1862. godine, a redovnički habit i ime brat Arnold obukao je 23. prosinca iste godine. Doživotne zavjete položio je 1871. godine. Puna dva desetljeća djelovao je kao odgojitelj i učitelj u internatu Braće u Reimsu. Iako su mu prirodne znanosti i poljoprivreda bile tek prosječne, u vjeronauku, kršćanskom nauku i teologiji pokazivao je iznimnu dubinu i jasnoću.

Tijekom Francusko-pruskoga rata 1870. godine brat Arnold se dragovoljno javio za bolničara. U rovovima i poljskim bolnicama s herojskom je ljubavlju njegovao ranjene vojnike obiju zaraćenih vojski, tješeći umiruće, za što je odlikovan vojnim Brončanim križem. Zbog njegove duboke sabranosti, poslušnosti Duhu Svetomu i dara duhovnoga vodstva, poglavari su ga 1877. godine imenovali magistrom novaka u Thilloisu, a kasnije u novom središtu u Courlancyju kod Reimsa. Mlade je redovnike odgajao s očinskom brigom, poučavajući ih da Duh Sveti jača ljudsko srce i uči ga molitvi.

U ožujku 1890. godine imenovan je generalnim ravnateljem kuće u Reimsu, no zdravlje mu je bilo posve narušeno teškim kašljem i upalom plućne maramice. Preminuo je u glasu svetosti od izljeva krvi u mozak u noći 23. listopada 1890. godine u Reimsu, u pedeset i trećoj godini života.

Čuda

Sveti život brata Arnolda bio je obilježen skrovitim duhovnim darovima i čudesnim ozdravljenjima. Još za života subraća i novaci svjedočili su o njegovu daru čitanja tajnih misli i savjesti te o iznenadnim tjelesnim ozdravljenjima onih za koje je molio.

Nakon njegove smrti njegov grob na Sjevernom groblju u Reimsu postao je stjecište hodočasnika, a zabilježena su brojna čudesa i zahvale. Za postupak njegove beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudo ozdravljenja koje se dogodilo po njezinu zagovoru. Liječnička komisija potvrdila je 10. srpnja 1986. godine da je naglo, cjelovito i trajno ozdravljenje bolesnika od teške i neizlječive bolesti bilo medicinski posve neobjašnjivo, a teolozi i kardinali Svete Stolice potvrdili su da je riječ o čudu Božjem izmoljenom po zagovoru časnoga sluge Božjega brata Arnolda.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za beatifikaciju započeo je u Reimsu 1938. godine pod vodstvom kardinala Suharda. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njegovih kršćanskih kreposti 5. lipnja 1986. godine, proglasivši ga časnim slugom Božjim. Isti ga je papa svečano beatificirao 1. studenoga 1987. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.

Njegovi zemaljski ostaci počivaju u kapeli lasalijanskoga zavoda u Reimsu, kamo dolaze mnogi učitelji i odgojitelji. Liturgijski spomendan slavi se 23. listopada, na dan njegova preminuća. U umjetnosti se prikazuje u crnom lasalijanskom habitu s bijelim ovratnikom, s krunicom u ruci i raspelom na prsima, često uz knjigu katekizma ili u stavu poslušnosti Duhu Svetomu kojega je zdušno zazivao.

Isti dan, 23. listopada, slave se i