BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Arnold Rèche
- Spomendan
- 23. listopada
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1890.
Život
Blaženi Arnold Rèche rođen je 2. rujna 1838. godine u mjestu Landroff u Loreni u Francuskoj, kao najstarije od devetero djece postolara Claudea Rèchea i majke Anne rođene Clausset. Na krštenju je primio imena Jules-Nicolas. Obitelj je bila siromašna, no čvrsta u vjeri. Majka mu je rano preminula uslijed teškoga rada i bolesti, pa je dječak morao rano napustiti školu kako bi privređivao za obitelj. Radio je kao konjušar, kočijaš i vozač zaprega u građevinskoj tvrtki, a 1859. godine kao zidar na izgradnji crkve Notre-Dame Saint-Rémi u Charlevilleu. Među radnicima bio je poznat po svojoj pobožnosti, trijeznosti i nesvakidašnjoj samodisciplini.
Pohađajući večernju školu koju su vodila Braća kršćanskih škola (lasalijanci), prepoznao je u njihovoj karizmi svoj životni poziv. Stupio je u novicijat u Thionvilleu 13. studenoga 1862. godine, a redovnički habit i ime brat Arnold obukao je 23. prosinca iste godine. Doživotne zavjete položio je 1871. godine. Puna dva desetljeća djelovao je kao odgojitelj i učitelj u internatu Braće u Reimsu. Iako su mu prirodne znanosti i poljoprivreda bile tek prosječne, u vjeronauku, kršćanskom nauku i teologiji pokazivao je iznimnu dubinu i jasnoću.
Tijekom Francusko-pruskoga rata 1870. godine brat Arnold se dragovoljno javio za bolničara. U rovovima i poljskim bolnicama s herojskom je ljubavlju njegovao ranjene vojnike obiju zaraćenih vojski, tješeći umiruće, za što je odlikovan vojnim Brončanim križem. Zbog njegove duboke sabranosti, poslušnosti Duhu Svetomu i dara duhovnoga vodstva, poglavari su ga 1877. godine imenovali magistrom novaka u Thilloisu, a kasnije u novom središtu u Courlancyju kod Reimsa. Mlade je redovnike odgajao s očinskom brigom, poučavajući ih da Duh Sveti jača ljudsko srce i uči ga molitvi.
U ožujku 1890. godine imenovan je generalnim ravnateljem kuće u Reimsu, no zdravlje mu je bilo posve narušeno teškim kašljem i upalom plućne maramice. Preminuo je u glasu svetosti od izljeva krvi u mozak u noći 23. listopada 1890. godine u Reimsu, u pedeset i trećoj godini života.
Čuda
Sveti život brata Arnolda bio je obilježen skrovitim duhovnim darovima i čudesnim ozdravljenjima. Još za života subraća i novaci svjedočili su o njegovu daru čitanja tajnih misli i savjesti te o iznenadnim tjelesnim ozdravljenjima onih za koje je molio.
Nakon njegove smrti njegov grob na Sjevernom groblju u Reimsu postao je stjecište hodočasnika, a zabilježena su brojna čudesa i zahvale. Za postupak njegove beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudo ozdravljenja koje se dogodilo po njezinu zagovoru. Liječnička komisija potvrdila je 10. srpnja 1986. godine da je naglo, cjelovito i trajno ozdravljenje bolesnika od teške i neizlječive bolesti bilo medicinski posve neobjašnjivo, a teolozi i kardinali Svete Stolice potvrdili su da je riječ o čudu Božjem izmoljenom po zagovoru časnoga sluge Božjega brata Arnolda.
Štovanje i zaštitništvo
Postupak za beatifikaciju započeo je u Reimsu 1938. godine pod vodstvom kardinala Suharda. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njegovih kršćanskih kreposti 5. lipnja 1986. godine, proglasivši ga časnim slugom Božjim. Isti ga je papa svečano beatificirao 1. studenoga 1987. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.
Njegovi zemaljski ostaci počivaju u kapeli lasalijanskoga zavoda u Reimsu, kamo dolaze mnogi učitelji i odgojitelji. Liturgijski spomendan slavi se 23. listopada, na dan njegova preminuća. U umjetnosti se prikazuje u crnom lasalijanskom habitu s bijelim ovratnikom, s krunicom u ruci i raspelom na prsima, često uz knjigu katekizma ili u stavu poslušnosti Duhu Svetomu kojega je zdušno zazivao.
Isti dan, 23. listopada, slave se i
- Blaženi Leonardo Olivera Buera, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Toma Thwing, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveta Etelfleda od Romseyja, opatica 11. stoljeće
- Sveti Aluče iz Campugliana, laik 12. stoljeće
- Sveti Ignacije Carigradski, biskup 9. stoljeće
- Sveti Ivan Kapistranski, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Pavao Tống Viết Bường, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Servand i German, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Severin Boetije, mučenik 6. stoljeće
- Sveti Severin od Kölna, biskup 5. stoljeće
- Sveti Teodoret Antiohijski, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Blažena Marija Klotilda Angela Paillot i pet drugarica, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Ambrozije Leon Lorente Vicente, Florentin Martin Ibáñez Lázaro i Honorat Zorraquino Herrero, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Ildefons García, Justinijan Cuesta, prezbiteri, Eufrazije de Celis, Honorin Carracedo, Toma Cuartero i Josip Marija Cuartero, redovnici, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Anđeo Porro, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Ivan Dobri, pustinjak 13. stoljeće
- Sveti Benedikt iz Herbaugea, prezbiter 6. stoljeće
- Sveti Ivan od Sirakuze, biskup 15. stoljeće
- Sveti Ivan, biskup, i Jakov, prezbiter, mučenici 15. stoljeće
- Sveti Roman od Rouena, biskup 7. stoljeće