Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveta Benedikta Cambiagio Frassinello

SVETICA · REDOVNICA

Sveta Benedikta Cambiagio Frassinello

Spomendan
21. ožujka
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1858.

Život

Sveta Benedikta Cambiagio Frassinello rođena je 2. listopada 1791. u selu Langasco pokraj Genove, na obroncima Ligurskih Apenina, u siromašnoj težačkoj obitelji Giuseppea Cambiagija i Francesce rođene Ghiglione, kao najmlađa od sedmero djece. Nakon političkih previranja i gospodarskih poteškoća uzrokovanih francuskom okupacijom obitelj se 1804. godine preselila u Paviju, gdje su otvorili malu trgovinu povrćem i žitaricama. Benedikta se samouka posvetila čitanju života svetaca i kršćanskoga nauka. Oko dvadesete godine osjetila je snažan poziv na molitvu i potpuno predanje Bogu, no popustila je želji roditelja koji su tražili da stupi u brak. Dana 7. veljače 1816. u bazilici svetog Mihaela u Paviji vjenčala se s Giovannijem Battistom Frassinellom, tesarom i pobožnim kršćaninom rodom iz Ronco Scrivije.

Nakon dvije godine bračnoga života bez djece, Benedikta je povjerila suprugu svoju mladenačku čežnju za čistoćom. Giovanni Battista, ganut njezinom dubokom vjerom i svetošću, pristao je da nadalje žive u uzdržljivosti poput brata i sestre. Ubrzo su u svoj dom primili Benediktinu teško bolesnu sestru Mariju, koju je muž napustio, te su je s neizmjernom ljubavlju dvorili sve do njezine smrti 1825. godine. Nakon toga supružnici su odlučili potpuno se posvetiti redovničkom pozivu. Giovanni Battista stupio je među somaske kao brat laik, a Benedikta je nakon neuspjelog pokušaja kod kapucinki u Genovi primljena k uršulinkama u Capriolu. Zbog teške bolesti morala je ubrzo napustiti samostan i vratiti se u Paviju, gdje je u viđenju doživjela ozdravljenje po zagovoru svetog Jeronima Emilijanija.

Poticana primjerom svetoga Jeronima, Benedikta je odlučila posvetiti život odgoju napuštenih i siromašnih djevojčica kako bi ih zaštitila od bijede i moralne propasti. Biskup Pavije Luigi Tosi dao joj je punu potporu te je pozvao i njezina supruga Giovannija Battistu da napusti novicijat i pomogne svojoj ženi u tom pothvatu. Oboje su pred biskupom položili zavjet čistoće i započeli zajednički odgojni apostolat. Godine 1826. Benedikta je otvorila prvu školu u očinskoj kući, a potom unajmila zgradu u uličici Porzi, proseći od vrata do vrata za uzdržavanje siročadi. Plemeniti dobročinitelj Angelo Domenico Pozzi darovao joj je veliku palaču u ulici San Giovanni in Borgo, gdje je nastao ugledan institut u kojemu su siromašne djevojke stjecale osnovnu naobrazbu i učile kućanske poslove poput kuhanja i šivanja. Vlasti su Benedikti dodijelile naslov promicateljice javnoga školstva.

Premda su supružnici živjeli posve nevino i u poslušnosti Crkvi, zli jezici i klevetnici počeli su širiti sumnje i optužbe protiv njihova zajedničkog rada. Kako ne bi naškodila djelu, Benedikta je 1838. godine vodstvo instituta predala biskupu i suradnici Caterini Bonino te napustila Paviju. Sa suprugom i pet učiteljica povukla se u Ronco Scriviju u ligurskom zaleđu. Ondje je 28. listopada 1838. osnovala novu redovničku zajednicu pod imenom Sestre benediktinke od Providnosti, stavivši je pod okrilje genovskoga nadbiskupa. Utemeljila je školu i sirotište, njegujući u sestrama duh potpunoga pouzdanja u Božju providnost i benediktinsko geslo molitve i rada. Godine 1851. na poziv dobrotvora ponovno je otvorila kuću i u Paviji, neumorno balansirajući između zajednica. Iscrpljena dugogodišnjim naporima, sveta Benedikta preminula je u Ronco Scriviji 21. ožujka 1858. godine.

Čuda

Tijekom postupka za proglašenje svetom pomno su ispitana i potvrđena čudesna ozdravljenja po njezinu zagovoru. Među njima se ističu čudesa priznata od mjerodavnih liječničkih i teoloških povjerenstava Svete Stolice, koja su potvrdila njezinu trajnu prisutnost i posredovanje pred Božjim prijestoljem.

Štovanje i zaštitništvo

Sveta Benedikta Cambiagio Frassinello pokopana je u Ronco Scriviji, no njezini su posmrtni ostaci nažalost izgubljeni tijekom savezničkoga bombardiranja u Drugome svjetskom ratu 1944. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 6. srpnja 1985., a blaženom 10. svibnja 1987. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Isti ju je papa svečano kanonizirao 19. svibnja 2002. godine.

Njezin se spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 21. ožujka, na dan njezina rođenja za nebo. Njezina se družba proširila po Europi, Africi i Južnoj Americi.

Isti dan, 21. ožujka, slave se i