Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveta Terezija Eustohija Verzeri

Sveta Terezija Eustohija Verzeri
Klikni za povećanje
×
Sveta Terezija Eustohija Verzeri
Sveta Terezija Eustohija Verzeri. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Terezija Eustohija Verzeri

Spomendan
3. ožujka
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1852.

Život

Sveta Terezija Eustohija Verzeri, krsnim imenom Ignazia, rođena je u Bergamu 31. srpnja 1801. kao najstarija od sedmero djece u uglednoj i pobožnoj plemićkoj obitelji Antonija Verzerija i grofice Elene rođene Pedrocca-Grumelli. Njezin mlađi brat Girolamo Verzeri postao je kasnije biskupom Brescie. Ignazia je bila iznimno bistro, vedro i pobožno dijete. Školovala se pod vodstvom kanonika Giuseppea Benaglija, generalnoga vikara Bergama, te je u mladosti stupila u samostan benediktinki svete Grate u Bergamu. No ubrzo je shvatila da je Bog ne poziva na strogi klauzurni život, nego na djelatno apostolsko služenje među napuštenom ženskom mladeži.

Uz očinsku podršku i vodstvo monsinjora Benaglija, Ignazia je 8. veljače 1831. zajedno s nekolicinom suradnica otvorila besplatnu školu za najsiromašnije djevojčice u Bergamu, čime su položeni temelji Družbi kćeri Presvetoga Srca Isusova. Obukavši redovnički habit, uzela je ime Terezija Eustohija. Nakon Benaglijeve smrti 1836. godine, majka Terezija preuzela je na svoja leđa cjelokupno vodstvo i upravu mlade redovničke zajednice. Suočila se s velikim nerazumijevanjem mjesnih crkvenih i građanskih vlasti, koje su se protivile nastanku novih samostalnih družbi i tražile da se njezine sestre pripoje već postojećim institutima, no ona je odlučno branila posebnost svoga karizma. Zbog toga je morala premjestiti sjedište uprave u Bresciu.

Majka Terezija bila je iznimna kršćanska pedagoginja. Od 1838. do 1843. godine sastavila je glasovito odgojno djelo u tri sveska pod nazivom »Knjiga dužnosti«, objavljeno 1845., u kojemu je razradila preventivni odgojni sustav utemeljen na blagosti, poštovanju i ljubavi prema djetetu, pretekao u mnogome kasnije pedagoške reformske smjernice. Smatrala je da su kršćanski odgoj i kulturna naobrazba najsigurniji put oslobođenja i promaknuća dostojanstva žene. Otvorila je petnaest samostana, škola i sirotišta diljem Italije, uključujući Rim, Bresciu, Piacenzu i Trento, njegujući u sestrama bezgranično pouzdanje u Presveto Srce Isusovo. Iscrpljena neumornim apostolatom, sveta Terezija Eustohija preminula je u Bresciji 3. ožujka 1852. godine, u pedeset i prvoj godini života.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci svete Terezije Eustohije Verzeri s poštovanjem se čuvaju u kapeli generalne kurije Kćeri Presvetoga Srca Isusova u Bergamu. Postupak za njezinu kanonizaciju pokrenut je u Rimu 1883. godine pod papom Lavom XIII. Papa Pio XI. priznao je njezine herojske kreposti proglasivši je časnom službenicom Božjom, a papa Pio XII. svečano ju je uvrstio među blaženike 27. listopada 1946. godine.

Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 10. lipnja 2001. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njezin liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 3. ožujka, na dan njezina rođenja za nebo (u biskupijama Brescia i Bergamo i 27. listopada).

Isti dan, 3. ožujka, slave se i