Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Dominika Brun Barbantini

Blažena Marija Dominika Brun Barbantini
Klikni za povećanje
×
Blažena Marija Dominika Brun Barbantini
Blažena Marija Dominika Brun Barbantini. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · REDOVNICA

Blažena Marija Dominika Brun Barbantini

Spomendan
22. svibnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1868.

Život

Blažena Marija Dominika Brun Barbantini rođena je 17. siječnja 1789. godine u Lucci u plemićkoj obitelji Pietra Bruna, švicarskoga časnika u službi Republike Lucce, i Giovanne rođene Granucci. Njezina mladost bila je obilježena teškim gubicima, jer je u kratkom vremenu izgubila oca i trojicu mlađe braće. Dana 22. travnja 1811. godine u katedrali svetog Martina u Lucci vjenčala se sa Salvatoreom Barbantinijem. Bio je to brak ispunjen dubokom kršćanskom ljubavlju, no nakon samo pet mjeseci zajedničkog života Salvatore je iznenada preminuo. U dobi od dvadeset i dvije godine Marija Dominika ostala je udovica dok je nosila njihovo začeto dijete. U noći te teške tragedije, plačući pred raspelom, učinila je privatni zavjet čistoće i posvećenja Bogu.

Rodila je sina Lorenza, koji je bio njezina jedina zemaljska radost, no Gospodin je od nje zatražio još veću žrtvu: dječak je u dobi od osam godina iznenada obolio i preminuo. Suočena s tolikom boli, Marija Dominika nije potonula u očaj, nego je svu svoju majčinsku ljubav prenijela na siromahe i patnike. Danju se molila, a noću je, po kiši i zimi, s upaljenom svjetiljkom u ruci obilazila mračne i zapuštene ulice Lucce, tražeći napuštene i teško bolesne žene u njihovim domovima kako bi ih nahranila, njegovala i utješila.

Mjesni biskup i svećenstvo prepoznali su njezine iznimne kršćanske vrline te su joj povjerili zadaću utemeljenja samostana sestara vizitantinki u Lucci, što je ona nakon šest godina predana rada uspješno ostvarila. No, Marija Dominika osjećala je da je njezino pravo zvanje cjelodnevno služenje bolesnicima u bolnicama i kućama. Tako je 23. siječnja 1829. godine osnovala novu zajednicu, Sestre služavke bolesnika svetoga Kamila. Susret s kamilijancem ocem Antonijem Scalabinijem još je dublje učvrstio karizmu zajednice, koja je prihvatila duhovnost svetog Kamila de Lellisa. Tijekom pošasti kolere 1855. godine njezine su sestre požrtvovno spašavale oboljele, noseći na odijelu crveni križ kamilske ljubavi. Blažena Marija Dominika preminula je sveto u Lucci 22. svibnja 1868. godine.

Čuda

Život blažene Marije Dominike bio je prožet djelima milosrđa, a njezin nebeski zagovor posvjedočen je brojnim uslišanjima. Za potrebe njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudo ozdravljenja koje je priznato kao znanstveno neobjašnjivo. Radilo se o naglom, potpunom i trajnom ozdravljenju teško oboljele osobe koja je patila od smrtonosne bolesti, nakon što su njezini bližnji i sestre kamilijanke upravili usrdne molitve utemeljiteljici Mariji Dominiki Barbantini. Liječničko povjerenstvo u Rimu potvrdilo je nadnaravnu narav toga zahvata, što je omogućilo njezino uzdignuće na čast oltara.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za beatifikaciju otvoren je u Lucci 1927. godine. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kreposti 26. ožujka 1994. godine, dodijelivši joj naslov časne službenice Božje. Isti ju je papa svečano proglasio blaženom 17. svibnja 1995. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njezino tijelo počiva u kapeli matične kuće u Lucci. Liturgijski spomendan slavi se 22. svibnja. U umjetnosti se prikazuje u redovničkom odijelu sa svjetiljkom u ruci ili kako s crvenim kamilijanskim križem na haljini njeguje i tješi bolesnike u postelji.

Isti dan, 22. svibnja, slave se i