SVETAC · PREZBITER
Sveti Gašpar del Bufalo
- Spomendan
- 28. prosinca
- Razdoblje
- 19. stoljeće
Život
Sveti Gašpar del Bufalo, krsnim imenom Gaspare Melchiorre Baldassarre, rođen je u Rimu na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 1786. godine. Bio je sin Antonija del Bufala, podrijetlom iz osiromašene plemićke obitelji koji je radio kao kuhar u palači knezova Altieri, i majke Annunziate rođene Quartieroni. Palača Altieri nalazila se nasuprot glasovite isusovačke crkve Il Gesù, u kojoj se čuva relikvija desne ruke svetoga Franje Ksaverskoga. Još kao malo dijete Gašpar je teško obolio od očne bolesti koja mu je prijetila potpunim sljepilom, no nakon usrdnih majčinih molitava pred oltarom svetoga Franje Ksaverskoga čudesno je ozdravio. Od toga trenutka gajio je neizmjernu zahvalnost i doživotnu pobožnost prema velikom apostolu Indije, uzevši ga kasnije za posebnoga zaštitnika svoga djela.
Nakon školovanja na Rimskom kolegiju obukao je svećeničko odijelo 1798. godine te se već kao mladić istaknuo organiziranjem duhovnih i karitativnih djela za najsiromašnije, osobito u ubožnici Santa Galla. Za svećenika Rimske biskupije zaređen je 31. srpnja 1808. godine. Odmah se posvetio brizi za seljake i radnike koji su dolazili na rimski trg prodavati svoju robu, okupljajući ih na večernju katehezu i molitvu, a otvorio je i noćno sklonište za beskućnike. Kada su 1809. Napoleonove čete okupirale Rim i prognale papu Pija VII., francuske su vlasti zahtijevale od svećenika prisegu vjernosti novom režimu. Pozvan u prefekturu 13. lipnja 1810., don Gašpar je to odlučno i neustrašivo odbio povijesnim riječima: »Ne smijem, ne mogu, neću!« Zbog toga je uhićen i osuđen na progonstvo i tamnicu, provevši četiri godine u teškim zatvorima u Piacenzi, Bologni, Imoli, Lugu i Firenci.
Nakon pada Napoleona i povratka pape u Rim 1814. godine, don Gašpar je razmišljao o stupanju u obnovljenu Družbu Isusovu, no papa Pio VII. povjerio mu je hitan i odgovoran zadatak duhovne obnove i reevangelizacije naroda u Papinskoj Državi. Dana 15. kolovoza 1815., u zapuštenoj opatiji San Felice u Gianu u Umbriji, utemeljio je novu redovničku zajednicu pod imenom Misionari Predragocjene Krvi. Njegovo propovijedanje bilo je toliko silovito i puno ognja da ga je suvremenik, sveti Vinko Marija Strambi, nazvao duhovnim potresom.
Posebno se proslavio u evangelizaciji zloglasnih razbojnika i bandita koji su gospodarili planinama Lazija i Kampanije i terorizirali gradove. Naoružan samo raspelom i pouzdanjem u otkupiteljsku snagu Kristove Krvi, don Gašpar je odlazio u njihova planinska skrovišta, propovijedao im o Božjem milosrđu i privodio ih na koljena, tako da su razbojnici u suzama polagali svoje oružje pred njegove noge i mirili se s Crkvom. Zbog toga je nazvan apostolom Rima i propovjednikom razbojnika. Godine 1834. potaknuo je i pomogao svetoj Mariji De Mattias u osnivanju Družbe klanjateljica Krvi Kristove za odgoj djevojčica. Iscrpljen teškim misijskim naporima, a potom i služenjem oboljelima od harajuće kolere u Rimu, preminuo je sveto 28. prosinca 1837. u Rimu, okrijepljen svetim sakramentima uz samrtnu postelju na kojoj ga je pratio njegov bliski prijatelj sveti Vinko Pallotti.
Čuda
Gospodin je svetoga Gašpara del Bufala još za života obdario mnogim milostima, a nakon smrti potvrdio je njegovu svetost brojnim čudesnim ozdravljenjima. Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala čudesno izlječenje Ottavija Lo Stocca, pastira iz Lenole, koji se 1838. nalazio u posljednjem stadiju neizlječive tuberkuloze; nakon što se utekao zagovoru oca Gašpara i progutao djelić njegove relikvije, osvanuo je potpuno zdrav. Također je priznato i čudo ozdravljenja Clementine Masini iz Albana 1861. godine, koja je u jednoj noći bila izliječena od smrtonosne gnojne upale i puknuća potrbušnice nakon viđenja sluge Božjega.
Za njegovu kanonizaciju potvrđena su još dva velika čuda. U svibnju 1929. dvadesetogodišnji Francesco Campagna iz Campoli Appennina ležao je na samrti od teške upale pluća i meningitisa; začuvši pod prozorom prolazak procesije s kipom blaženoga Gašpara, zavapio je za pomoć i smjesta potpuno ozdravio. U svibnju 1934. u Sezzeu, Orsola Bono, kojoj je dijagnosticiran uznapredovali i neoperabilni tumor trbušne šupljine, imala je noćno viđenje blaženika koji joj je obećao zdravlje te je idućega jutra ustala bez ikakvih tragova bolesti.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Gašpara del Bufala s velikim se poštovanjem čuva u crkvi Santa Maria in Trivio u Rimu. Papa Pio X. proglasio ga je blaženim 18. prosinca 1904., a papa Pio XII. svečano ga je uvrstio u popis svetih 12. lipnja 1954. na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njegov liturgijski spomendan u općem Rimskom martirologiju slavi se 28. prosinca, na dan njegova preminuća, dok ga njegova redovnička zajednica Misionara Predragocjene Krvi slavi 21. listopada.
Isti dan, 28. prosinca, slave se i
- Blažena Katarina Volpicelli, djevica 19. stoljeće
- Blažena Matija de' Nazarei, opatica 14. stoljeće
- Sveti Antun Lerinski, monah 6. stoljeće
- Blaženi Grgur Homišin, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta nevina dječica, mučenici 1. stoljeće
- Sveti Teona Aleksandrijski, biskup 4. stoljeće