SVETICA · DJEVICA
Sveta Marija De Mattias
- Spomendan
- 20. kolovoza
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1866.
Život
Sveta Marija De Mattias rođena je 4. veljače 1805. godine u mjestu Vallecorsa, u pokrajini Frosinone, na području tadašnje Papinske Države. Potjecala je iz imućne i pobožne obitelji Giovannija De Mattiasa i Ottavije rođene De Angelis, kao drugo od četvero djece. Zbog nesigurnih vremena i čestih razbojničkih prepada u tome planinskom kraju, djeca su rijetko izlazila iz kuće kako ne bi bila oteta radi otkupnine. Premda u to doba obrazovanje ženske djece nije bilo uobičajeno, Marija je uz očevu pomoć i vlastitu ustrajnost sama naučila čitati i pisati, razvijajući posebnu ljubav prema čitanju Svetoga pisma. U ranoj mladosti bila je sklona taštini, provodeći sate pred zrcalom diveći se svojoj ljepoti i dugoj plavoj kosi, no u šesnaestoj godini doživjela je duboko nutarnje obraćenje potaknuto mističnim iskustvom.
Presudan trenutak u njezinu duhovnom usmjerenju dogodio se 1822. godine kada je u Vallecorsu došao propovijedati sveti Gašpar del Bufalo, utemeljitelj Misionara Predragocjene Krvi. Njegove vatrene propovijedi o otajstvu Kristove otkupiteljske krvi duboko su zahvatile Marijino srce. Pod duhovnim vodstvom blaženog Ivana Merlinija, Gašparova nasljednika, Marija je odlučila svoj život posvetiti poučavanju i posvećenju zapuštenih slojeva društva. Na poziv biskupa Giuseppea Marije Laisa, 1834. godine preselila se u zabačeno planinsko mjesto Acuto kako bi otvorila školu za siromašne djevojčice.
Dana 4. ožujka 1834. godine, u dobi od dvadeset i devet godina, Marija De Mattias utemeljila je Družbu sestara klanjateljica Krvi Kristove. Položila je javni zavjet čistoće i primila zlatno srce s tri kapi krvi, znak koji njezine sestre u srebru nose i danas. Za razliku od tadašnjih strogo zatvorenih monaških redova, nova je družba imala izrazito apostolsko poslanje na polju odgoja i evangelizacije. Marija nije samo poučavala djecu u školi, nego je okupljala majke i djevojke, tumačeći im kršćanski nauk i potičući ih na svetost života. Njezina jednostavna i zanosna riječ privlačila je i muškarce i pastire, koji su je kriomice dolazili slušati nakon zalaska sunca. Kada su je crkvene vlasti oprezno provjeravale, poslani je svećenik zaključio da ta žena govori uvjerljivije i snažnije od propovjednika.
Više od trideset godina Marija je neumorno putovala pješice i na magarcima po zabačenim krajevima Italije, osnivajući nove zajednice. Papa Pio IX. povjerio joj je vođenje hospicija i škole u Civitavecchiji. Družba je dobila službeno papinsko odobrenje 1855. godine, a za Marijina života otvoreno je više od sedamdeset zajednica. Iscrpljena dugogodišnjim naporima i bolešću, sveta je Marija De Mattias preminula u Rimu 20. kolovoza 1866. godine.
Čuda
Svetost Marije De Mattias pratila su brojna duhovna uslišanja i mistični darovi za života, kao i čudesna ozdravljenja po njezinu zagovoru nakon preminuća. Za njezinu kanonizaciju Crkva je pomno ispitala i priznala čudesno ozdravljenje dječaka Krešimira Zorice u Zagrebu 1980. godine. Osmogodišnji Krešimir obolio je od teškoga subakutnog encefalitisa i nalazio se u dubokoj komi u stanju koje su liječnici smatrali beznadnim. Njegova teta, redovnica Klanjateljica Krvi Kristove, s obitelji i redovničkom zajednicom započela je usrdnu molitvu za zagovor utemeljiteljice Marije De Mattias. Dječak se iznenada probudio iz kome te je potpuno i trajno ozdravio, bez ikakvih neuroloških posljedica, što je liječničko i teološko povjerenstvo Svete Stolice proglasilo znanstveno neobjašnjivim čudom.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pio XII. proglasio je Mariju De Mattias blaženom 1. listopada 1950. godine, prigodom Svete godine. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 18. svibnja 2003. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njezino tijelo, koje je prvotno bilo pokopano na rimskom groblju Campo Verano u grobnici koju je darovao papa Pio IX., danas počiva i časti se u crkvi Predragocjene Krvi Kristove uz generalnu upravu družbe u Rimu. Njezin se liturgijski spomendan slavi 20. kolovoza, na dan njezina rođenja za nebo, a u vlastitom kalendaru družbe časti se i 4. veljače, na njezin rođendan. U ikonografiji se prikazuje u redovničkom habitu sa srebrnim srcem na prsima, s raspelom u ruci ili s pogledom upravljenim prema kaležu Kristove Krvi.
Isti dan, 20. kolovoza, slave se i
- Blažena Marija Climent Mateu, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Sveti Bernard iz Clairvauxa, opat i crkveni naučitelj 12. stoljeće
- Sveti Bernard Tolomei, opat 14. stoljeće
- Sveti Filibert od Jumiègesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Samuel, prorok Stari zavjet
- Blaženi Ladislav Mączkowski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ljudevit Franjo Le Brun i Gervazije Brunel, prezbiteri i mučenici 13. stoljeće
- Blaženi Matija Cardona, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Leovigild i Kristofor, redovnici i mučenici 9. stoljeće
- Sveti Maksim od Chinona, učenik svetog Martina 5. stoljeće