Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Josip Benedikt Cottolengo

Sveti Josip Benedikt Cottolengo
Klikni za povećanje
×
Sveti Josip Benedikt Cottolengo
Sveti Josip Benedikt Cottolengo. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Josip Benedikt Cottolengo

Spomendan
30. travnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1842.

Život

Sveti Josip Benedikt Cottolengo rođen je 3. svibnja 1786. u gradu Bra u Pijemontu, kao najstarije od dvanaestero djece u obitelji trgovaca tkaninama Giuseppea Antonija i majke Benedette rođene Chiarotti. Pobožna majka usadila je u njegovo srce duboku ljubav prema Bogu i siromasima. Njegovo je školovanje bilo prekinuto napoleonskim ratovima, pa je teološke studije završavao potajno u Astiju. Za svećenika je zaređen 8. lipnja 1811. u Torinu, a potom je 1816. postigao doktorat iz teologije te postao kanonik crkve Corpus Domini u Torinu. No kanonički život i akademski mir nisu mogli utažiti njegovu nutarnju žeđ za djelatnom kršćanskom ljubavlju.

Presudni trenutak njegova života dogodio se 2. rujna 1827. godine. Pozvan je k bolesničkoj postelji jedne siromašne trudne žene, Giovanne Marije Gonnet, koja je umirala od tuberkuloze u vlažnoj staji, ostavljena od svih jer je nijedna torinska bolnica nije htjela primiti zbog straha od zaraze. Gledajući njezinu samrtnu muku i plač njezine dječice, otac Cottolengo je shvatio svoje životno poslanje. Prodao je sve što je imao, uključujući i vlastiti plašt, te 17. siječnja 1828. unajmio dvije sobe u središtu Torina otvorivši prihvatilište za bolesnike koje nitko nije htio primiti. Kada su vlasti zbog straha od kolere 1831. zatvorile to sklonište, preselio se u predgrađe Valdocco.

Ondje je 27. travnja 1832. utemeljio velebno djelo pod nazivom Mala kuća Božanske Providnosti, u puku jednostavno nazvano Cottolengo. Ta je kuća postala utočište za najteže bolesnike, duševne bolesnike, epileptičare, gubavce, gluhonijeme, slijepce i napuštenu siročad. Ustanova nije imala stalnih prihoda ni fondova, nego je živjela isključivo od Božje Providnosti i svakodnevnih darova dobrotvora. Kada bi ga pitali odakle novac za tolike bolesnike, otac Josip bi sa smiješkom odgovorio: »Providnost se brine za sve!«. Za vođenje ove ustanove utemeljio je više redovničkih zajednica: braću, očeve i sestre kottolenginke (i djelatne i klauzurne). Svojim je suradnicima neprestano govorio: »Siromasi su Isusove zjenice; kad biste znali tko su oni, služili biste im na koljenima!«. Njegujući oboljele od tifusa, i sam se zarazio te je preminuo u Chieriju 30. travnja 1842. godine u pedeset i šestoj godini života.

Čuda

Sveti je otac Cottolengo bio obdaren proročkim duhom i mističnim darom pouzdanja u Boga. Mala kuća hranila je tisuće napuštenih ljudi bez ikakva stalnog novčanog izvora, a u trenucima kada u skladištima nije bilo ni zrna brašna, po njegovoj žarkoj molitvi na vrata bi u posljednji čas zakucali nepoznati darivatelji s tovarima hrane. Nakon njegove smrti zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja, među kojima se ističe čudesno ozdravljenje jedne redovnice od ciroze jetre nakon što joj se sveti Josip ukazao u snu.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Josipa Benedikta Cottolenga slavi se 30. travnja, na dan njegova preminuća. Papa Benedikt XV. proglasio ga je blaženim 29. travnja 1917., a papa Pio XI. svetim 19. ožujka 1934. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu. Papa Benedikt XVI. uvrstio ga je u enciklici Deus caritas est među najsvjetlije uzore socijalne kršćanske ljubavi. Njegovo tijelo počiva u kapeli Male kuće Božanske Providnosti u Torinu, koja i danas pruža utočište tisućama nemoćnih diljem svijeta. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom ruhu, raširenih ruku prema bolesnicima i siromasima ili držeći u ruci natpis o Božjoj Providnosti.

Isti dan, 30. travnja, slave se i