BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Marija Terezija Scherer
- Spomendan
- 16. lipnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1888.
Život
Blažena Marija Terezija Scherer, krsnim imenom Anna Maria Katharina Scherer, rođena je 31. listopada 1825. godine u mjestu Meggen u Švicarskoj, kao četvrto od sedmero djece siromašnih poljodjelaca. Kada joj je bilo sedam godina, otac joj je preminuo, pa je majka zbog neimaštine morala razdijeliti djecu rođacima. Katharinu su na odgoj uzela dva rođaka samca, a školovale su je sestre milosrdnice u Luzernu. Prigodom hodočašća u glasovito marijansko svetište u Einsiedelnu u srpnju 1844. godine jasno je prepoznala svoj redovnički poziv. U sedamnaestoj godini stupila je u Treći samostanski red svetoga Franje.
U listopadu 1844. godine susrela se s kapucinom ocem Teodozijem Florentinijem, koji je upravo utemeljio Družbu školskih sestara svetoga Križa u Menzingenu radi poučavanja siromašne djece. Katharina je stupila u novicijat 1845. godine, uzevši redovničko ime sestra Marija Terezija, a prve zavjete položila je 27. listopada 1845. godine u samostanu Wurmsbach. Nakon nekoliko godina uspješnoga poučavanja u pučkim školama u Galgenenu, Baaru i Oberägeriju, otac Teodozije joj je 1850. godine povjerio upravu doma za siromahe i siročad u Näfelsu, gdje su je mještani zbog njezine neizmjerne dobrote prozvali Majkom siromaha. Iste godine preuzela je i vođenje novootvorene bolnice.
Budući da se djelatnost družbe podijelila na školstvo i bolničku skrb, otac Florentini i majka Scherer utemeljili su 1856. godine u Ingenbohlu novu granu, Milosrdne sestre svetoga Križa. Dana 13. listopada 1857. godine majka Marija Terezija izabrana je za prvu generalnu poglavaricu i tu je službu obnašala sve do kraja života. Nakon iznenadne smrti oca Florentinija 1865. godine, na majku Scherer pao je cjelokupan teret vođenja zajednice i rješavanja golemih dugova. Kada je novi duhovnik 1872. godine pokušao pretvoriti družbu u strogo zatvoreni kontemplativni red, majka Scherer se tome odlučno usprotivila kako bi sačuvala poslanje služenja bolesnima i bijednima, podnijevši privremeno i ostavku dok crkvene vlasti nisu potvrdile izvornu karizmu i vratile je na čelo družbe.
Pod njezinim vodstvom družba je narasla na više od tisuću i pet stotina redovnica diljem Europe. Godine 1887. oboljela je od tumora na želucu. Sve je strahovite bolove podnosila u tihoj molitvi i sjedinjenju s Kristovim križem. Preminula je sveto u samostanu u Ingenbohlu u večernjim satima 16. lipnja 1888. godine, šapćući svoje posljednje riječi: »Nebo... Raj!«.
Čuda
Svetost života majke Marije Terezije posvjedočena je mnogim nebeskim uslišanjima. Za postupak njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudo ozdravljenja koje se dogodilo po njezinu zagovoru. Liječnička komisija i teološki savjetnici Kongregacije za kauze svetaca potvrdili su da je trenutno, potpuno i trajno ozdravljenje bolesnika od teške i smrtonosne bolesti bilo znanstveno neobjašnjivo naravnim putem, što je priznato kao nadnaravni zahvat Božji po zagovoru majke Scherer.
Štovanje i zaštitništvo
Postupak za beatifikaciju otvoren je u Churu 1949. godine, a papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 2. travnja 1993. godine, proglasivši je časnom službenicom Božjom. Isti ju je papa svečano beatificirao 29. listopada 1995. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njezini zemaljski ostaci počivaju u kapeli samostana Milosrdnih sestara svetoga Križa u Ingenbohlu u Švicarskoj. Liturgijski spomendan slavi se 16. lipnja, na dan njezina preminuća. U umjetnosti se prikazuje u redovničkom habitu svoje družbe s križem na prsima i crnim velom, s raspelom u ruci ili uz postelju bolesnika.
Isti dan, 16. lipnja, slave se i
- Sveta Lutgarda, djevica 13. stoljeće
- Sveti Aurej, biskup, Justina i drugovi, mučenici 5. stoljeće
- Sveti Aurelijan od Arlesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Benon od Meißena, biskup 12. stoljeće
- Sveti Dominik Nguyễn, Dominik Nhi, Dominik Mão, Vincent i Andrija, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Kirik i Julita, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Antun Konstans Auriel, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Toma Reding, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Cekard od Lunija, biskup i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Ferol i Ferucij, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Similijan od Nantesa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Tihon Amatunski, biskup 5. stoljeće